Poslovi: Ruslan Khubiev, prevodilac stripova i suosnivač izdavačke kuće Ramona

2024 Autor: Malcolm Clapton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:49

O moći obrazovanja, zbirka od sedam hiljada stripova i prevod na eksplodirane kapilare.

“Moram objasniti svojim roditeljima da Spider-Man neće prisiljavati njihovu djecu da ubijaju” - o ljubavi prema stripu

Mnogi vas poznaju kao osobu koja je cijeli život povezana sa stripom: čitate ih 15 godina, sakupljate 12 godina, a prevodite 8 godina. Odakle tako velika ljubav?

- Sa 11 godina sam imao lakši potres mozga. Ovo je nešto najodvratnije što se uopšte može desiti: u principu si dobro, ali stalno imaš mučninu i moraš da visiš u bolnici dva meseca. Za zabavu ste mogli samo da udarite glavom o zid ili da stojite na rukama. Bukvalno sam poludjela od dosade, pa mi je mama počela donositi stripove: Tom i Džeri, Bamsey, Duck Tales, a uz to i izdanja Marvela i DC-a - ne znam odakle joj. Imao sam na raspolaganju pet časopisa koje sam samo radio i čitao. Uljepšalo mi je slobodno vrijeme i shvatio sam da stripovi mogu uvelike pomoći u teškoj situaciji, u vremenima depresije ili dosade, posebno kada ste dijete.

Na predavanjima u različitim gradovima često moram da objašnjavam roditeljima da Spajdermen neće naterati njihovu decu da nekoga ubiju - to je standardni glupi strah. Mnogi stripovi su, naprotiv, usmjereni na podizanje pozitivnih moralnih kvaliteta kod djece. Isti Spider-Man je personifikacija jednostavnog tipa, koji se ne vodi toliko svojom snagom koliko željom da pomogne.

Koliko stripova imate u kolekciji?

- Ne sakupljam pojedinačne časopise, već zbirke. Ako računamo po izdanjima, onda oko sedam hiljada, a ako u zbirkama - oko 400 komada.

Koji je najskuplji?

- Postoji divan strip "Essex County" o stanovnicima malog okruga u Kanadi. Mnogo mi se sviđa, pa sam odlučio da želim da imam najbolje izdanje: ima ih ukupno pedeset, a kupio sam prvo. Ne mogu to precizno procijeniti, jer je ovo ograničeno izdanje: cijene za unikatne artikle mogu ići i do 80.000 rubalja. U pravilu trošak ovisi o drskosti prodavača.

Osim "Essex County" na polici je "Smrt Gwen Stacy" s autografom Stan Lee - ovo izdanje sada košta oko 110.000 rubalja.

Neke stvari su jednostavno skupe, ali ne izazivaju topla osjećanja: možete kupiti strip, jer znate da ga za 15 minuta neće biti na policama i da će cijena porasti nekoliko puta. Imam sreću da su neki od najskupljih naslova u mojoj kolekciji ujedno i moji favoriti.

Koliko mjesečno potrošite na kupovinu publikacija kako biste stalno ažurirali kolekciju i ostali u temi?

- Drugačije. Sad sam malo usporio, ali bilo je vremena kada sam mogao potrošiti sav novac koji sam imao na stripove, recimo 80.000 rubalja.

Da biste ostali u temi, morate proučiti puno stripova i, shodno tome, puno potrošiti. A za mene je odvratiti pažnju od dnevnog reda barem nedelju dana je pogubno.

"Nismo baš pametni, pa sami objavljujemo ono što volimo": o radu prevodioca i vlastitoj izdavačkoj kući stripova

Vaš rad je vezan i za strip. Kako ste postali prevodilac?

- Sa pet godina odjednom sam shvatio da želim da budem prevodilac - ne znam kakav mi je urin udario u glavu. Roditelji su me pitali da li želim da postanem astronaut, policajac, vatrogasac ili superheroj, kao i sva druga deca, ali me nije bilo moguće ubediti.

Sa šest godina sam poslat u jako loš vrtić u jednako lošem kraju Sankt Peterburga. Postojao je engleski dio gdje smo slušali razne pjesme i učili riječi. Od tog trenutka sam počeo aktivno da učim engleski.

Nakon srednje škole sam otišao da radim kao prevodilac i po pravilu čitao stripove u originalu, jer jednostavno nisam mogao da nađem izdanja na ruskom. Jednom sam pretraživao internet i otkrio da postoji cijela zajednica koja prevodi stripove, ukucava ih u Photoshop i stavlja na web kako bi ih ljudi mogli besplatno preuzeti. Činilo mi se da je ovo vrlo kul čin altruizma, jer od minute oglašavanja zaradite maksimalno 250 rubalja, koje korisnik mora pogledati prije preuzimanja.

Shvatio sam da ako se pridružim ovoj zajednici, mogu pomoći ljudima da se pridruže kulturi.

Okrenuo sam se momcima, pokazao nekoliko grešaka u prethodnim prevodima i ponudio pomoć. Tri godine sam prevodio i objavljivao svoj rad na jednom hostingu, ali sam onda odlučio da platim svoj sajt kako ljudi ne bi morali da gledaju reklame. Neko vrijeme smo kolege i ja sve prevodili i postavljali na novi sajt, a onda smo se sastali i odlučili da napravimo sopstvenu izdavačku kuću kako bismo službeno štampali brojeve i prodavali ih. Tako se pojavio "", u kojem sada radim.

Po čemu se Ramona razlikuje od ostalih izdavačkih kuća?

- Nismo baš pametni, a i prilično loši trgovci, pa sami objavljujemo ono što volimo. Nemamo prava na velike serije, ali postoji želja da se čitalac upozna sa delima koja su nam svojevremeno promenila živote, ali i živote ljudi iz celog sveta.

Naš prvi strip - "" - o stisnutoj socijalnoj fobiji koji pokušava da se zaposli i nađe devojku, ali ne može: u njemu postoje mnogi okovi koji ga sprečavaju da se otvori. Ovo izdanje je veoma popularno u Rusiji, a četvrti broj bio je među deset najprodavanijih stripova u ZND. Čini mi se da je uspjeh u tome što je junak krpena lutka: on je bezobličan, pa se mnogi ljudi lako povezuju s njim.

Što se tiče mog omiljenog stripa koji nastavljamo da objavljujemo je "". Do sada je objavljeno šest od devet tomova. Čini mi se da ću, kada ga objavim u cijelosti, s punim povjerenjem reći da sam uradio ono najvažnije za industriju što sam mogao. Ovaj strip je preveden na 14 jezika i poznat je bukvalno svuda osim u Rusiji. Pitati u inostranstvu da li ste čitali Bone isto je kao pitati Rusa da li je čitao Rat i mir ili Zločin i kazna.

Svaku knjigu objavljujemo krvlju i znojem i radimo gotovo negativno, ali nastavljamo, jer naš čitatelj zaslužuje upoznavanje sa ovom legendom.

Prevodite li i za izdavačku kuću Comilfo?

- Da, za njega prevodim Marvelove stripove, kao i neke alternativne serije. Comilfo je znao da imam iskustva u prevođenju stripova, pa su me zamolili da pomognem oko izdavanja Legendary Highballs i Their Real Life, a potom i Mordoboya, koji sam već preveo za svoju web stranicu. S vremenom sam se uključio i još uvijek im prevodim.

Da biste prevodili stripove, potrebna vam je ogromna jezička vještina. Ali da li je potrebno imati diplomu prevodioca?

- Studirao sam na Univerzitetu kulture i umetnosti u Sankt Peterburgu i mogu slobodno reći da mi je diploma prevodioca mnogo pomogla u tome što radim. Ovdje su mi dali osnovu i naučili me tehnikama koje pomažu svaki dan. U isto vrijeme, razumijem da postoje ljudi koji mogu prevoditi bez diplome. Kvalitetan ruski i osnovni engleski su dovoljni da to uradite sasvim dobro, ali daleko je od činjenice da možete savladati složene konstrukcije koje su na originalnom jeziku.

Šta vam je najteži deo posla?

- Ako istaknemo poteškoće u samom prevodu, onda je ovo igra reči, kalambura i slenga. Ali najteži dio je pozadina. Jednom sam preveo strip "Daredevil", čiji je umjetnik jako volio kolaž. Uzimao je stranice iz knjiga, rasipao ih po pozadini i tako stvarao svojevrsni umjetnički objekt. Lepo izgleda, ali moram sve ovo da prevedem.

Sjedio sam na jednoj stranici jedan dan, jer je uzeo nekakvu pravnu knjigu, izvukao članak o redu i zakonu, pocijepao ga, pomiješao komadiće i bacio ih u drugi plan. Celu noć sam sekao ove komade i sastavljao ih u drugi prozor kao mozaik. U nekom trenutku sam shvatio da je polovina komada nečitljivo, i gotovo očajan. Čak sam htio kupiti ovaj vodič za 15 dolara da pronađem ovu stranicu i prevedem. Na sreću, nije bilo potrebe za tim: ja sam ipak shvatio suštinu iz tih sakupljenih fragmenata.

Još jedna komplikacija su šale. Ono što je u inostranstvu smešno nije uvek smešno kod nas. Kao primjer, uvijek se sjetim stripa Sex Criminals. Jedna od scena se odvija u seks shop sobi. Sve bi bilo u redu da nema kabineta sa filmovima u pozadini, od kojih je svaki naziv bio satira na stvarnost. Bilo ih je ukupno četrdeset sedam, četrdeset sedam malih šala, poput "Miss Congenitality" umjesto "Miss Congeniality".

Rad je bio ovako strukturiran: prvo sam pokušao da shvatim o kakvom se filmu radi, zatim sam pogledao kako je preveden u Rusiji, a onda sam naslovu dodao erotiku.

Bilo je zabavno - horor. Naučio sam toliko sinonima za divne dijelove tijela!

Inače, nekoliko godina kasnije u Rusiju je došao i autor ovog stripa Čip Zdarski. Sjedili smo u restoranu i pitao sam zašto mi je to uradio. Skoro je briznuo u plač od smijeha dok je slušao moju priču. Ispostavilo se da nije ni pomišljao da će neko primijetiti ove natpise, a još manje ih prevesti.

“Ne mogu stati i prevoditi dok mi svi kapilari ne eksplodiraju u očima”: o pristupu poslu i životu

Ima li izdavačka kuća Ramona veliki tim?

- Stvorili smo izdavačku kuću nas troje: ja, Timur Tagirov i Vova Ilgov. Prije toga, svi zajedno su se bavili skeniranjem - prevodima na webu. Timur prevodi i dizajnira stripove, ja lektoriram stil i lektoriram, a Vova slaže.

Nažalost, ne možete se pridružiti našem timu, jer objavljujemo nepopularne stvari sa prilično heterogenom bazom fanova. Nemamo mogućnost da uzmemo nekog drugog, jer jednostavno ne možemo ništa delegirati. Publikacije se ne objavljuju često, tako da sve radimo sami i imamo još dosta vremena.

Moj savjet prevodiocima: pretplatite se na sve izdavače koji objavljuju stripove na engleskom i sačekajte da raspišu konkurs. Glavna stvar je kvalitetno uraditi testni zadatak. Zvuči otrcano, ali upravo to stvara utisak o vama, koji će vas potom pratiti kroz vašu karijeru u industriji. Čim budete imali priliku da se dokažete, napravite prevod koji neće biti ravnopravan.

Kako ti ide radni dan?

- Najviše vremena se troši na prevođenje - desetak sati dnevno. Po pravilu radim noću jer mi glava nije puna i mogu se koncentrirati samo na prevod.

Odlazim u krevet oko pet ujutro, budim se u deset i prevodim jednu epizodu. Zatim provjeravam komentare na društvenim mrežama i odlazim u zatvorenu Facebook grupu kolekcionara stripova da ostanem sa nama. Onda napišem neki post na društvenim mrežama, ručam i prevedem drugi broj. Uveče napišem scenario za YouTube video ili pogledam nešto kratko da razbistrim glavu, a onda idem u krevet sa laptopom i ponovo prevodim.

Već četiri godine radim od kuće i ovo je najodvratnija stvar koju sam ikada uradio.

Vremenom počinjete da mrzite svoj život i sve na svetu. Jako je teško kada ne dijelite mjesto rada i odmora. Ne znam kako da se opustim, pa često ne mogu da zastanem i prevedem dok mi ne eksplodiraju svi kapilari u očima.

Kako se organizujete: vodite dnevnik, koristite tehnike upravljanja vremenom ili posebne aplikacije?

- Imam četiri aplikacije za upravljanje vremenom na računaru, ali nemam dovoljno vremena da ih popunim. Jedina stvar koju koristim je štap pod nazivom "Ustani i prevedi" koji se nalazi u mojoj glavi.

U početku sam škrabao cijeli dan skoro iz minute u minut, i to mi je puno pomoglo. Koristio sam aplikaciju Kalendari na svom telefonu, jer je bila sinhronizovana sa kalendarom na mom računaru i činilo mi se da je zgodna. Povremeno su se javljale vanredne situacije, zbog kojih je cijeli dan bio pomjeren. Ispostavilo se da je nezgodno ispravljati rokove u prijavi, pa sam ih sada mentalno odredio za sebe.

Teško mi je slušati muziku ili gledati filmove dok prevodim jer mi je sve to jako ometajuće. Pokušavao sam da slušam džez ili lo-fi, ali onda sam naišao na aplikaciju Relax Melodies. Tu je starter paket sa različitom muzikom: pjev ptica, šum vodopada i kiše, klavir. Pogodno kada nešto svira u pozadini, ali ne privlači previše pažnje.

Šta vas sada fascinira osim stripova?

- Zaista bih želeo da kažem da se bavim origamijem ili nečim drugim, ali, nažalost ili na sreću, stripovi su za mene sve. Nemam dovoljno vremena ni za šta, jer moram biti upoznat sa svim novim proizvodima.

Jedina stvar je što svake godine gledam sve filmove koji su nominovani za Oskara. Ovo je svojevrsni izazov koji vam omogućava da ubacite dozu pop kulture i saznate kako nas je usrećila ove godine. Slušao sam audio knjige, ali onda sam shvatio da u svom radu imam dovoljno smislenih rečenica. Sada sam ih zamenio muzikom i želim da slušam sve kultne albume poslednjih 40 godina. Ako shvatim da moram što više otupiti svoj mozak, uključim Overwatch i igram ga oko sat vremena.

Mnogi ljubitelji stripova u Rusiji brinu da je ova industrija kod nas nerazvijena. Šta mislite u čemu je problem?

- Strip je u Rusiji, naprotiv, previše razvijen i to je najveći problem. Naša industrija je novorođeno dijete koje je osakaćeno od gripe, prehlade i groznice. Ruska industrija je postojala premalo da bi proizvodila tako veliku količinu materijala. Vrlo brzo smo prešli sa dva izdanja mjesečno na desetine. Nekada su postojale tri izdavačke kuće, a sada ih je oko osam i svaka od njih nešto zakiva. Glavni problem danas je prezasićenost tržišta.

Osjećamo to u Ramoni jer smo počeli s Little Depressed Guyom i kupili ga jer nije bilo toliko stripova. Sada ima mnogo takmičara u blizini. Industrija ne umire, već se, naprotiv, zapali, ali previše gori. Ako tržište ne izgori, kod nas će sve biti u redu.

Usput, možeš li mi reći kako da pravilno čitam stripove?

“Mislim da će me ubiti ako kažem, odozgo prema dolje i slijeva nadesno.” Stripovi su storyboard filma sa scenarijem unutra, jedinstveni hibrid vizualnog i verbalnog. Nažalost, mnogi ljudi stripove i dalje tretiraju kao obične slikovnice, ali crtanje je daleko od glavne stvari u njima. Talentovani scenarista može učiniti nešto nevjerovatno sa bilo kojim vizualom. Dobar primjer je strip "Sabrina" koji je nominiran za prestižnu Bookerovu nagradu. Postoji najjednostavniji stil crtanja, ali takav tekst da nakon njega morate ispumpati. Samo sjedite i pokušavate da shvatite šta ste pročitali i kako je to uticalo na vas.

Osoba koja čita stripove ne treba ništa posebno. Ne čitamo Kraljičinu biografiju prije odlaska na Bohemian Rhapsody. Svako izdanje je namijenjeno ljudima koji prvi put drže knjigu u ruci. Mnoge popularne serije o superherojima imaju umetak "Ranije u seriji" koji objašnjava suštinu. Na naslovnim stranama Spider-Mana uvijek pišu: "Peter Parker je školarac kojeg je ugrizao radioaktivni pauk." Da biste uronili u svijet stripa, potrebna vam je samo želja za čitanjem, a to mnogima nedostaje.

Life hacking od Ruslana Khubieva

Serials

Gledam dosta stvari, pa ću navesti samo ono što mi se svidjelo od zadnjeg:

• "Nevjerovatna gospođa Maisel" je serijal o ženi koja je, stojeći kod slomljenog korita svoje porodice, odlučila da ode u stand-up. Tek sada je kraj 1950-ih.
• "Making a Killer" je odlična dokumentarna serija sa Netflixa. Savjetujem svima!
• "American Vandal" - serija ismijava dokumentarce i dokumentarce Netflixa, koji izlaze na istom sajtu. Ovo je glavni razlog zašto mi se dopao.
• “U boljem svijetu” je serijal o tome šta nas čeka nakon smrti. Dobra priča o filozofiji morala kroz prizmu sitcoma.

Filmovi

• "Dolazak" jer lingvista je lingvista, kako se kaže.
• "Najveći šoumen". Sa najjednostavnijim zapletom, ovaj mjuzikl mi je urezan u srce.
• La La Land. Puška u meni voli mjuzikle i džez, pa je La La Land postao film koji je uneo melanholiju u moj tenk: nasmijao me, plakao i opet nasmijao.
• Zelena knjiga. Ljubazan i pošten film koji Hollywood nije puštao jako dugo. Slične vrste može se prisjetiti samo "Miss Daisy Chauffeur" iz 1989. godine.

Knjige

• "Kentaur" Džona Apdajka. Čitao sam roman kad sam bio dijete, ali potpuno je djetinjasto štivo. Natrpan je alegorijama i metaforama koje je dječaku teško razdvojiti, ali ja sam bio previše radoznao i naporno sam radio da to shvatim.
• "Život i mišljenja Tristrama Shandyja, džentlmena" je veliki humoristički roman Lorensa Sterna. Čak, prije, anti-roman. “Polivanje vode” je moj poziv prevodioca i humaniste. Ova knjiga je savršen primjer kako se to radi. U devet tomova priča nam se o Tristramovom životu, odnosno o pet godina njegovog života. U devet tomova! Čitajte samo ako imate puno vremena.
• Brave New World od Aldousa Huxleya je distopija sa nevjerovatnim slogom. Uhvaćen kao ništa drugo.
• Umjesto stručne literature, budućim prevodiocima savjetujem samo jedno - bilo koji tekst na engleskom. Stalno komunicirajte s njim: čitajte, prevodite i čitajte ponovo. I obavezno pročitajte rezultat svog rada drugim ljudima. Često nismo u stanju razumno procijeniti svoju kreaciju.

Blogovi i web stranice

Moj prijatelj i ja vodimo diskusionu grupu o stripovima, tako da većinu vremena pratim Twitter naloge i stranice poput i. Takođe stalno idem u grupu. Oni češće i brže objavljuju informacije o raznim publikacijama nego na drugim mjestima.