6 efikasnih metoda učenja stranih jezika

2024 Autor: Malcolm Clapton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:49

Sastavljajte smiješne priče, koristite matrice i kreirajte zabavne igre sa svojim prijateljima.

1. Metoda Nikolaja Zamjatkina: učimo kao deca

Zvuči obećavajuće, zar ne? Uostalom, nadaleko je poznata tvrdnja da se nova znanja mnogo lakše daju djeci nego odraslima. Osim toga, svi su nekada bili djeca: svako od nas ima uspješno iskustvo učenja barem jednog jezika – svog maternjeg.

Nikolaj Zamjatkin je prevodilac, nastavnik i lingvista pisac koji dugo živi i radi u Americi. Napisao je knjigu "Strani jezik ne možeš učiti", u kojoj je detaljno opisao svoj matrični metod.

Matrix – jer se zasniva na tzv. jezičkim matricama. To su kratki dijalozi ili monolozi koji sadrže česti vokabular i gramatiku. Potrebno je ukupno 25-30 tekstova za 15-50 sekundi.

Suština metode je da ove tekstove prvo trebate preslušati više puta, a zatim, kopirajući govornika, čitati ih glasno i jasno dok oba ova procesa ne postanu laka i prirodna. Mozak i svi mišići uključeni u to se naviknu na to, asimiliraju nove zvukove i slike slova. Značenje riječi i gramatika matrica mogu se raščlaniti paralelno, a pritom se dobro pamte.

Osim toga, istraživanje naučnika Davida Ostryja i Sazzada Nasira pokazuje da što duže i jasnije govorite i, shodno tome, što se vokalni aparat više prilagođava novim zvukovima, to ćete bolje prepoznati govor po uhu.

Koje su sličnosti sa djecom? Činjenica da jezik uče sljedećim redoslijedom: slušanje – sluh – analiza – oponašanje. Slušaju odrasle, postepeno počinju razlikovati zvukove i njihove kombinacije, a zatim ih pokušavaju kopirati.

Kada je rad s matricama završen, možete prijeći na drugu fazu metode - čitanje literature.

Morate odabrati knjige koje su obimne i zanimljive i čitati ih uz minimalnu upotrebu vokabulara.

Postepeno, na osnovu materijala iz matrica, konteksta i činjenice da se riječi često ponavljaju, moguće je razumjeti i zapamtiti sve više vokabulara i gramatičkih struktura bez namjernog pamćenja. Istovremeno, uvijek postoje primjeri kako se sve to koristi pred vašim očima.

Također neće biti suvišno slušati razne audio snimke, podcaste, gledati TV emisije, serije i filmove. Općenito, što više uronite u jezik, to bolje.

Nedostaci metode:

• Nekome će možda biti krajnje dosadno slušati i čitati isti dijalog iznova i iznova. Međutim, ne biste trebali odmah odbaciti metodu: ona postavlja čvrste temelje, a to ćete morati učiniti samo na početku. Za otprilike godinu dana možete savladati jezik do nivoa koji je dovoljan za svakodnevnu komunikaciju, gledanje televizije i čitanje.
• Matrice se moraju ili kupiti (od samog Zamjatkina), ili se mora potrošiti vreme na njihovo traženje ili kreiranje.

2. Metoda Ilje Franka: čitaj i ponavljaj

I opet ponavljamo.

Ilya Frank je učitelj i filolog-germanista. Nudi knjige u kojima prvo daje tekst na originalnom jeziku sa prevodom i objašnjenjem vokabulara i gramatike u zagradama, a zatim – svoj, ali bez prevoda.

Oni koji tek počinju da uče jezik mogu prvo da čitaju, pozivajući se na uputstva, a zatim da pređu na original. Nema potrebe da bilo šta namerno pamtite ili da gledate jedan fragment iznova i iznova – samo treba da pročitate knjigu od početka do kraja.

Kako napredujete, postaje mnogo lakše nego na početku. Riječi i gramatika se često ponavljaju, zbog čega se pamte. Ovo često jako nedostaje u nastavnim planovima i programima u školama i na univerzitetima.

Da biste u potpunosti uronili u sebe, morate čitati brzo i dovoljno često - ovo je veoma važno za učenje jezika. Možete to učiniti gdje god i kad god želite: čak i u transportu, čak iu udobnoj stolici kod kuće.

Metoda Ilye Franka nije stresna lekcija sa nabijanjem, već ugodna zabava uz zanimljivu knjigu.

Takođe pruža vizuelne primere upotrebe reči i gramatike. I ponekad naiđete na vrlo zanimljive elemente koje vam ne bi palo ni na pamet da pogledate u rječniku ili negdje drugdje tek tako.

Nedostaci metode:

• Nije uvek moguće pronaći knjigu koju bih voleo da pročitam, ali mora biti baš zanimljiva. Istovremeno, vrlo malo djela je uopće adaptirano za neke jezike.
• Metoda daje pasivni vokabular, tako da se može koristiti samo kao dodatak drugim metodama učenja - s njom ne možete u potpunosti savladati jezik.
• Neki su previše opušteni prisustvom prijevoda - nehotice ga zaviruju čak i kada im nije potreban. I to smanjuje učinak.

3. Mnemotehnika: fantaziranje i pisanje priča

Mnemotehnika (od grč. Mnemonikon - umjetnost pamćenja) je sistem različitih tehnika koje olakšavaju pamćenje uz pomoć asocijacija. Metoda kombinovanja slika za pamćenje koristi se jako dugo - vjeruje se da je pojam "mnemonika" uveo Pitagora.

Postoji mnogo načina da se to primeni - evo samo nekoliko primera. To mogu biti bilo koje asocijacije: slušne, vizualne, semantičke, s riječima iz maternjeg jezika i druge.

Na primjer, na japanskom, riječ か ば ん je torba, koja se čita kao "vepar". Svi znaju šta to znači na ruskom. Ostaje smisliti smiješnu sliku:

ili engleski:

Budi, pčela, pivo, medvjed - budi, pčela, pivo, medvjed. Ne samo da ove riječi zvuče slično: "bi", "biy", "bie", "bea" - samo želim to otpjevati. Tako da možete smisliti i neku glupu rečenicu poput "Teško je biti pčela koja pije pivo i napada medvjede."

Što je smješnije i gluplje, lakše se pamti. Mozak zahtijeva novost!

Možete napraviti mini priče unutar jedne riječi: pa, recimo, teško je nekome da zapamti riječ leptir - leptir. Neka bude nešto poput: "Oh, za mene ove mušice (muva) - leptiri zgaženi puter (maslac)!".

Ili čak pisati poeziju:

Došao kod nas duh-

Transparentno gost.

Pili smo čaj, Onda je morao odlazi.

itd. Ne morate biti veliki pisac ili pjesnik – nećete morati nikome ni pokazati svoja djela ako nema te želje. Zabavljamo se kako želite!

Nedostaci metode:

• Ponekad nije tako lako smisliti neku vrstu asocijacija - ponekad su potrebni prilično sofisticirani napori.
• Asocijacija se ponekad pokaže previše apstraktnom ili nedovoljno svijetla i jaka da bi se garantovano nešto naučila: zapamtiti je sama, a ne kao strana riječ.
• U dugim ili previše zamršenim asocijacijama postoji rizik od zabune u riječima koje su tamo korištene. Možete se prisjetiti glavnog smjera, ali sumnjate šta je tačno bila formulacija. Najbolje je smisliti najjasnije, nedvosmislene opcije, ali to može potrajati.
• Ne mogu se sve asocijacije predstaviti u obliku slike, a riječi bez slike se manje pamte.

4. Metoda zamjene slova: učenje abecede bez nabijanja

Uzimamo tekst na našem maternjem jeziku, a zatim postepeno zamjenjujemo odgovarajuće glasove iz stranog jezika - dodajemo još jedan zvuk svakom novom pasusu. Pamćenje se odvija kroz ponavljanja.

Na primjer, japanska abeceda:

A - あ

I - い

I tako sve dok ne zamijenite sve zvukove. To se može učiniti s bilo kojim jezikom - to će pomoći funkciji zamjene u nekom uređivaču teksta, što može ubrzati proces. Mi sami osmišljavamo ponude ili jednostavno uzimamo ono što nam se sviđa.

Također treba dodatno propisati slova: što više, to bolje - tako se razvija motorna memorija.

Nedostaci metode:

• Nema uvijek vremena i truda da sami smislite tekst, ali ni pronaći odgovarajući gotov tekst nije lako: riječi u njemu moraju biti odabrane tako da u svakom pasusu često nailazite ne samo na novi zvuk, ali i prethodne.
• Treba imati na umu da se zvuci maternjeg jezika često ne poklapaju sa zvucima stranog jezika. Metoda daje određenu asocijaciju, ali je potrebno dodatno pozabaviti ispravnim izgovorom.
• Na ovaj način možete naučiti samo slova, a ne riječi.

5. Metoda 90 sekundi: Koncentrirajte se

I govorimo obične fraze kao da se obraćamo engleskoj kraljici! Smiješno, zar ne? Zapravo, to nije potrebno, ali emocije će vam pomoći da još bolje zapamtite gradivo.

Ova metoda koristi razmaknuto ponavljanje - vraćanje na materijal u pravilnim intervalima. Ovdje opisanu varijantu razvio je i testirao Anton Brezhestovski - dvojezični, lingvista i nastavnik engleskog jezika.

• Novu riječ ispisujemo zajedno s rečenicom u kojoj je naišla (odnosno u kontekstu).
• Na neki način to ističemo za sebe (na primjer, bojom ili podvlačenjem).
• Prve sedmice svaki dan čitamo rečenicu jednom ili dvaput po 10 sekundi.
• Sljedeće sedmice je pauza.
• Radimo još jedan pristup: sada ponavljamo rečenicu tri puta u roku od 10 sekundi. Ovaj put je dovoljan jedan dan.
• Zatim sledi pauza od dve nedelje.
• Posljednji pristup: pročitajte rečenicu još tri puta. To čini ukupno 90 sekundi.

Ne morate ulagati posebne napore da zapamtite nove riječi.

Najvažnija stvar u ovoj metodi je potpuna koncentracija pri čitanju. Ovo nije mehanička radnja: važno je biti dobro svjestan značenja i prijevoda fraze. Potrebno je čitati jasno i nužno naglas - iz istih razloga kao i kod Zamjatkinove metode.

Nedostaci metode:

• Zapravo, nije se tako lako stvarno koncentrirati kao što se čini: nesvjesno možete početi čitati čisto mehanički. Morate se stalno vraćati na mjesto gdje ste izgubili koncentraciju i ponavljati ponovo. To znači da će se vrijeme izvršenja povećati.
• U jeziku postoje i takvi elementi za koje pomenutih 90 sekundi možda nije dovoljno samo zato što su prilično složeni ili se jednostavno ne mogu dati.
• Nije odmah jasno koliko riječi i izraza treba naučiti odjednom kako ne bi došlo do preopterećenja.
• Nije uvijek moguće brzo utvrditi da li ste već stvarno shvatili gradivo. Često to postaje jasno tek nakon nekog vremena, tokom kojeg ne obraćate pažnju na određene riječi.

6. Metode igre: eliminirati dosadu

Već smo rekli da je jedna od najvažnijih komponenti učenja jezika interesovanje. Na tome je insistirao Jan Amos Komenski, češki učitelj koji je postavio temelje naučne pedagogije u 17. veku. U svojoj Velikoj didaktici prvi je jasno formulirao osnovne principe nastave, na koje se mnogi oslanjaju do danas.

Osim toga, tokom igre često morate brzo, bez oklijevanja davati informacije - a to je, prema zapažanjima dr. Pimslera, jedan od najjačih načina za intenziviranje asimilacije materijala.

Evo samo nekoliko igara koje možete koristiti ako odlučite učiti jezik s nekim drugim.

Igra riječi

• Možete, kao i obično, samo imenovati riječi na posljednjem slovu prethodnih.
• Ili, koristeći kartice sa riječima, u ograničenom vremenu opišite protivniku na šta ste naišli dok ne odgovori tačno, a zatim promijenite. Zanimljivo je to raditi u timovima: pobjeđuje onaj koji ima najviše pogađanih riječi.
• Ovo može biti dobro poznata igra "Vješal", gdje trebate pogoditi riječ po jednom slovu, sve dok ne budete "obješeni". Ili "Krokodil" - sve treba pokazati u tišini.

Komponovanje priča

• Jedan učesnik sastavlja prvu rečenicu priče. Drugi brzo dolazi do drugog. Treći se nastavlja i tako dalje. Također možete igrati zajedno.
• Ako ima mnogo učesnika, bolje je početi s jednom riječi, a svaki sljedeći igrač mora je imenovati plus novu – koja je povezana s prvom. Što više ljudi, to je teže - uostalom, ako ima, recimo, 20 ljudi, onda će ovi drugi morati zapamtiti 20 riječi. Onda možete ići u krug. Ovo ne samo da pomaže u učenju jezika, već i općenito razvija pamćenje.
• Izvadimo nekoliko kartica sa riječima i brzo smislimo priču iz njih.

Opis

Odmah opišite bilo šta: dostojanstvo sagovornika, ljepotu predmeta ili mjesta, naša osjećanja za doručkom i slično.

Nedostaci metode:

• Jezik na ovaj način možete naučiti samo sa nekim drugim, a pronalaženje odgovarajućih učesnika je ponekad pravi problem. Neko je lijen, neko zauzet, neko nije na dovoljno visokom nivou, ili generalno, jednostavno nema nikoga ko zna traženi jezik.
• Nije uvijek moguće očuvati atmosferu igre: vrlo je lako odustati od ideje ako se nekom od učesnika čini preteškom, jer želite da se zabavite, a ne da se naprežete kao na času u školi.
• Nije pogodno za one koji općenito preferiraju usamljene aktivnosti.

Potpuno učenje jezika zahtijeva integrirani pristup. Morate obratiti pažnju na govor, i čitanje, i pisanje, i slušanje – svi ovi aspekti su neraskidivo povezani i utiču jedni na druge. Stoga možete kombinirati različite metode, a također ne zaboravite da je uranjanje u okruženje jezika koji učite vrlo pogodno za napredak.