Sadržaj:

Riječ dana: simulakrum
Riječ dana: simulakrum
Anonim

U ovom odjeljku, Lifehacker saznaje značenje ne najjednostavnijih riječi i govori odakle su došle.

Riječ dana: simulakrum
Riječ dana: simulakrum
Simulacrum
Simulacrum

istorija

Prvi spomeni sadržani su u latinskim prijevodima Platonovih filozofskih rasprava, koji je koristio riječ "simulakrum" u značenju "kopija kopije". Dakle, za filozofa je simulakrum bio crtež u pijesku, slika i prepričavanje stvarne priče – sve ono što kopira sliku, koja je, pak, sama po sebi privid nečeg većeg, globalnog, božanskog. Riječ je korištena kao filozofski pojam koji je prevođen na različite načine na različite jezike tijekom milenijuma, te je više puta mijenjao nijanse značenja.

Reč je u savremeni jezik ušla u prvoj polovini 20. veka sa dokumentacijom francuskog filozofa Georgesa Bataillea, koji ju je takođe koristio kao termin. Bataille je vjerovao da su riječi koje smo nazivali raznim pojavama simulakruma, jer nemaju nikakve veze sa stvarnošću koju pokušavaju označiti.

Nakon Bataillea, koncept "simulakruma" razvili su drugi filozofi (posebno Pierre Klossowski), ali njihove rasprave i teorije još uvijek nisu izlazile iz okvira filozofije. Kao i sama riječ, koja je zvučala samo u ležernim razgovorima intelektualaca.

Široko rasprostranjena u smislu u kojem je danas shvatamo, reč je dobila zahvaljujući kulturologu, sociologu i filozofu Žanu Bodriljaru, takođe Francuzu.

Upravo je Baudrillard, koga nazivaju i intelektualnim guruom postmodernizma, taj koji je svoju riječ izvukao iz naučnih radova i žestokih filozofskih sporova.

Pod simulakrom je počeo da shvata kopiju koja nije imala original, te je taj koncept preneo u polje sociologije i masovnih medija.

U svojoj raspravi iz 1981. "" Bodrijar kaže da "živimo u svetu simulakruma". Rad više nema produktivnu funkciju, već je norma života (svako treba da ima zanimanje). Vijesti, koje mediji preštampavaju bezbroj puta, u konačnici nemaju nikakve veze sa stvarnim činjenicama i potpuno ih uništavaju. U tom kontekstu, i rad i vijesti se mogu nazvati simulakruma.

Postupno se riječ počela aktivno koristiti u područjima oglašavanja i marketinga, koji se bave kopiranjem i prenošenjem različitih ideja, slika i objekata.

Danas simulakrum može biti slika na bilbordu stvorena od nule u grafičkom uređivaču, video artu ili zaštitni znak kreiran po analogiji sa poznatim brendom (na primjer, Alinka čokolada i Adibas sportska odjeća).

Koncept riječi (ili bolje rečeno, slike koju ona naziva) također se koristi u ruskoj modernoj književnosti. Viktor Pelevin daje popularnu definiciju u svom romanu "":

Simulakrum je neka vrsta lažne suštine, senke nepostojećeg objekta ili događaja, koja u emitovanju dobija kvalitet stvarnosti. […] Jednom riječju, simulakrum je manipulacija pred očima gledatelja, koja ga tjera da u stvarni pejzaž uključi neku vrstu oblaka, jezera ili kule, koji su zapravo izrezani iz papira i lukavo dovedeni do samog oka..

"Batman Apollo" Viktor Pelevin

Primjeri upotrebe

  • "U stvari, moj rad je bio lukavi simulakrum - nije postojao." Viktor Pelevin, "Ljubav za tri Zuckerbrina".
  • „I neka gledalac zna – a na drugom nivou on to uvek zna – da nije direktno prisutan na ovoj sceni, koju je prethodno za njega snimila kamera, primoravajući ga, u izvesnom smislu, da zauzme ovo mesto; zna da je ova slika ravna, te boje nisu stvarne, već dvodimenzionalni simulakrum, apliciran uz pomoć hemikalija na film i projektovan na platno." Jacques Aumont, Alain Bargala, Michel Marie, Marc Vernet, Film Aesthetics.

Preporučuje se: