Kakva hrana nedostaje Rusima u inostranstvu

2024 Autor: Malcolm Clapton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:49

Heljda, svježi sir, haringa - nema tako omiljenih proizvoda u inostranstvu (a ako ima, onda drugi po ukusu). Kakva hrana Rusima nedostaje kada odlaze na duže vrijeme u inostranstvo, saznajte iz ovog članka.

O ukusima se nije moglo raspravljati. Ali gastronomsko okruženje u kojem odrastate snažno utiče na njihovo formiranje. Stoga, odlazeći u inostranstvo, mnogima nedostaju domaće knedle, bakine pite sa krompirom i sladoled u čaši za vafle.

"Sve se može kupiti u "ruskim prodavnicama", - prigovarate. Ne svađamo se. Ali nisu svuda: što je grad manji, manja je verovatnoća da ćete tamo pronaći prodavnicu sa ruskom hranom. Stoga vam predstavljamo 20 proizvoda koje sunarodnjaci u inostranstvu često propuštaju.

ražani hljeb

U Rusiji se hleb od raženog brašna peče od 11. veka. Crni vekna je skoro uvek u kuhinji. Neki ljudi više vole raženi nego pšenični. Šta može biti ukusnije od Borodinsky kore sa belim lukom? Ali mnogi ljudi ističu da uz svu raznolikost pekarskih proizvoda na Zapadu, kruh "nije takav". Teško je naći čak i belo, blisko našem ukusu, a da ne govorimo o raži. Poslušajte, na primjer, šta momci koji su otišli u SAD kažu o kruhu.

Heljda

"Shchi i kaša je naša hrana" - kaže poslovica. U isto vrijeme, ne neka vrsta kaše, već heljde. U knjizi poznatog kuhara Pokhlebkina "Istorija najvažnijih prehrambenih proizvoda" heljda se naziva "simbolom ruske originalnosti". Zbog svoje jeftinosti, svestranosti i lakoće pripreme, heljda je vrlo popularna na postsovjetskom prostoru. Isto se ne može reći za strane zemlje. U većini zemalja Evrope i Azije, kao i u Americi, za heljdu i ne znaju. Na primjer, evo lijepe djevojke koja svojim japanskim pretplatnicima govori šta je "heljda" i kako je jedu.

Sušenje sa makom

Suški je tradicionalni proizvod ruske kuhinje. Nije uzalud što se lanac bagela često okači na samovar. Prema jednoj verziji, njihova domovina je bjeloruski grad Smorgon. Postoji mnogo varijacija ovog kulinarskog proizvoda. Na primjer, đevreci su popularni u Americi, a pereci su popularni u Njemačkoj. Ali tamo je teško pronaći sušare za mak, pa stoga mnogim Rusima nedostaje čaj sa đevrecima.

Zrnasta skuta

U Rusiji su svježi sir i sir dvije velike razlike. Prema našem shvatanju, svježi sir je mrvljiv, sa izraženim mlečnim ukusom. U zapadnoj kulturi svježi sir se smatra sortom mladog mekog sira. U SAD-u i Evropi zrnati svježi sir nazivaju čak i seoski sir - skuta. Teško je pronaći normalan svježi sir na policama europskih, azijskih i američkih trgovina. Obično prodaju njegove analoge: ono što mi zovemo skutna masa, ili meki (često slan) sir. Vrlo, vrlo je teško napraviti naše omiljene kolače od sira ili knedle od njega.

Bobice

Šumske jagode, ribizle, ogrozd omiljene su poslastice onih koji su ljetovali na selu ili imaju vikendicu. Nažalost, na Zapadu su ove bobice prilično rijetke, iako tamo rastu. Dakle, divlja jagoda raste gotovo u cijeloj Evroaziji, a nalazi se iu Sjevernoj i Južnoj Americi. Ali tamo ne uživa gastronomsku popularnost.

Sušena riba

Vobla, bikovi, miris - za Rusa ovo nije samo grickalica za pivo, to je ritual. S vremena na vrijeme poželite nešto slano, a sušena riba je dobrodošla. Ako ste ljubitelj ove grickalice, onda će vam biti teško u inostranstvu. Činjenica je da je čak iu tradicionalno pomorskim zemljama, kao što je Turska, na primjer, prilično teško kupiti sušenu ribu. Ovakvu ribu stranci jednostavno ne vole.

Senf

Senf je svjetski poznat začin. Teško je naći zemlju u kojoj se to ne bi koristilo. Jedini problem je što u Evropi i Americi preferiraju slatki senf sa dosta aditiva (dižonski, bavarski i drugi). Međutim, u Rusiji im se to više sviđa. Stoga mnoge naše domaćice koje su otišle u inostranstvo same pripremaju senf: lakše je kupiti senf u prahu nego „normalan“gotov proizvod.

Kiseli krastavci

Hrskavi kiseli krastavci i sočni kiseli paradajz - samo od ovih reči ruska saliva. Gotovo svaka porodica ima brendirane recepte za konzerviranje za zimu. U zapadnim zemljama, naravno, možete kupiti kisele krastavce, ali da li su oni uporedivi sa domaćim kornišonima od tri litre?

Butterscotch

Ako pomešate kondenzovano mleko, šećer, melasu i puter, dobijate karamelu. U zemljama engleskog govornog područja ovaj desert se obično naziva "fudge" i dijeli se na dvije vrste: s mlijekom (toffee) i bez njega (fudge). U inostranstvu ima dosta bombona poput irisa, ali nijedan se ne može porediti sa našim "Zlatnim ključem" i "Kis-kisom". Za nas je ovo ukus detinjstva koji je nemoguće ne propustiti.

Doktorska kobasica

Za dvije godine ova kultna sovjetska kobasica napunit će 80 godina. Sam Mikoyan je nadgledao razvoj recepture. Doktorskaya je toliko voljela sovjetske građane da su je čak počeli dodavati raznim jelima (salata Olivier, okroška); a u vremenima oskudice, sendvič sa njim se smatrao gotovo delikatesom. U inozemstvu se kuhane kobasice tretiraju vrlo suzdržano, preferirajući dimljene ili sušene proizvode.

Kefir i pavlaka

U zapadnoevropskim i azijskim zemljama, kao i na američkom kontinentu, postoji oskudan asortiman fermentisanih mlečnih proizvoda. Ako svježi sir još uvijek ima malo sličnih analoga, onda je pronalaženje autentičnog kefira, fermentiranog pečenog mlijeka ili kiselog vrhnja problematičnije. Na engleskom, pavlaka je pavlaka, po ukusu i konzistenciji više podseća na grčki jogurt nego na našu uobičajenu pavlaku. Možete pronaći pakovanja sa etiketom kefira, ali kako kažu Rusi koji žive u inostranstvu, ukus se veoma razlikuje od kefira koji se prodaje u Rusiji. Nema analoga fermentisanog pečenog mleka. Ima mlaćenice (mlaćenice), ali to je, kako kažu, sasvim druga priča.

Pečurke

Gljive se jedu u cijelom svijetu. Ali svaka regija ima svoje gljive i kulturu njihove konzumacije. Dakle, u Rusiji vole slane mliječne gljive, au mnogim evropskim zemljama smatraju se nejestivim. A u Japanu i drugim azijskim državama postoje potpuno posebne, nama nepoznate gljive. Mnogim iseljenicima nedostaju kisele pečurke i sušeni bjelanci.

Halva

Halva je popularan desert u cijelom svijetu. Ali halva, proizvedena u različitim zemljama, razlikuje se po sastavu i, kao rezultat, ukusu. U Rusiji i mnogim drugim državama istočne Evrope preferiraju halvu napravljenu od sjemenki suncokreta. Malo je labave konzistencije i prilično tamne boje. U zapadnoj Evropi i Aziji takva halva je rijetkost.

Kiseli kupus

Kiseli kupus iz hrastove bačve sa kiselom jabukom - nije li ovo klasik ruske kuhinje? Ali kiseli kupus se smatra nacionalnim jelom ne samo u Rusiji, već iu Njemačkoj. Tamo se zove "kiseli kupus" i često se jede. Ali recept je ipak drugačiji (na primjer, posebnost ruskog kiselog kupusa je da se za njegovu pripremu koriste tzv. zimske sorte ovog povrća), a na južnim kontinentima (Južna Amerika, Australija) kiseli kupus je rijedak gost kod sve.

Gulaš

Asortiman mesnih i ribljih konzervi u stranim zemljama je drugačiji od našeg. Na primjer, u Danskoj nećete naći skušu u ulju, ali ima tune. Teško je pronaći i gulaš gostov - umjesto njega na policama se nalaze razne vrste konzervirane šunke.

Jam

Ovo je tradicionalni ruski desert. U zapadnoj Evropi i SAD-u, srodni džemovi i konfiture su preferiraniji od džema. Razlika između naše poslastice je u tome što džem u pravilu ima neujednačenu konzistenciju - cijele bobice ili komadi voća plus netečni sirup. Mnogima nedostaje domaći džem, jer njegov ukus asocira na detinjstvo, kada se mazio na koricu hleba. Sjećaš se?

Haringa

Gotovo svi koji su otišli u inostranstvo kažu: „Nedostaje nam dobra haringa“. Zar tamo nema haringe? Da, ali ne tako. U shvaćanju ruske osobe, ukusna haringa je masna i lagano slana. Kupujemo ga, po pravilu, celog, sa glavom i repom, sami ga isečemo i poslužimo sa biljnim uljem i lukom. U mnogim zemljama svijeta (na primjer, u Danskoj)… slatka haringa je široko rasprostranjena. Kiseli se uz dodatak meda ili šećera. Čak i čuvena holandska haringa (haring) ima drugačiji ukus. Ništa gore od našeg, samo drugačije.

Marshmallow

Poznato je da su marshmallows pripremali u staroj Grčkoj. Ovaj desert je popularan u mnogim zemljama. Ali opet, sva razlika je u receptu. U Americi, na primjer, vole marshmallows, ali se, za razliku od našeg marshmallowa, kuha bez jaja. Uz svu raznolikost pastiliranih delicija u inostranstvu, teško je pronaći marshmallow na koji smo navikli.

Majonez

Stani! Stani! Stani! Dok niste naletjeli na komentar da započnete raspravu o štetnosti majoneze, priznajmo da je ovo vrlo popularan proizvod kod nas. Sa njim jedu prva jela, spremaju druga jela, začinju salate. A navika je velika moć…

Poreklo majoneze je prilično zbunjujuće (postoji nekoliko verzija), a istorija cvjetnog (čak i u istoj kuhinji možete pronaći nekoliko recepata). U Rusiji se majonez tradicionalno pravi od suncokretovog ulja, vode, jaja i senfa u prahu, soli i šećera. U Americi se dodaje i sok od limuna, a u Japanu pirinčano sirće. Osim toga, svaka zemlja ima svoju tehnologiju. Stoga imigranti iz bivšeg Sovjetskog Saveza često kušaju desetke majoneza u potrazi za nečim što čak i izdaleka podsjeća na njihov rodni Provansal, ali često uzalud.

Gingerbread

Medenjak se u Rusiji zvao medeni hleb. U početku su se zapravo pripremali samo od brašna i meda. Kasnije su dodavani razni začini. Mnogi misle da je ovo iskonska ruska poslastica. Ovo nije istina. Zapadna Evropa se smatra rodnim mestom medenjaka. Tu su začinjeni kolačići - tradicionalna božićna poslastica (nirnberški medenjaci, frankfurtski medenjaci, medenjaci). Naši medenjaci su bogatiji i slatki, često punjeni (džem ili kuvano kondenzovano mleko), a mi ih jedemo ne samo na praznicima, već i tokom obične čajanke.