Kako nas vjera u srećan kraj donosi lošim odlukama
Kako nas vjera u srećan kraj donosi lošim odlukama
Anonim

Ovo je još jedna zamka u razmišljanju, zbog koje nam mozak govori da nije najbolji izbor.

Kako nas vjera u srećan kraj donosi lošim odlukama
Kako nas vjera u srećan kraj donosi lošim odlukama

„Sve je dobro što se dobro završi“, napisao je Šekspir pre 400 godina. Ove riječi nam se čine razumnim, ali skrivaju zamku razmišljanja. Slučaj sa sretnim završetkom nije nužno u potpunosti pozitivan. A događaj koji se nije završio onako dobro kako bismo željeli nije nužno potpuno loš.

Na primjer, ako ste igrali poker i pobijedili u dvije runde od pet u sredini, trebali biste biti sretniji nego da ste pobijedili samo u posljednjem. Ali to često uopće nije slučaj, jer naš mozak jako voli sretan završetak.

Problem je u tome što razmišljajući o srećnom kraju, manje cenimo dobre stvari koje se dešavaju u tom procesu.

Recimo da ste imali dug odmor, vrijeme je uglavnom bilo odlično, a samo je zadnji dan padao pljusak. U teoriji, zadovoljstvo koje ste već dobili ne bi trebalo izgledati manje zbog uznemirujućeg završetka. Ali u praksi, ovaj posljednji dan može pokvariti doživljaj cijelog odmora. Možda čak i pomislite da bi bilo bolje da je odmor kraći, ali bez kiše.

To je zamka u koju često upadamo kada razmišljamo o prošlim događajima, odnosno pridajemo previše značaja završnoj fazi nekog iskustva i zbog toga donosimo loše odluke. Uostalom, ako smo zahvaljujući sretnom završetku cijelu akciju ocijenili pozitivno, onda ćemo pokušati da je ponovimo. Iako u stvari, generalno gledano, možda i nije tako pozitivno.

Kako bi bolje razumjeli ovaj fenomen, istraživači su izveli mali eksperiment. Njegovi učesnici su na ekranu gledali dva lonca, u koje su padali zlatnici, a zatim su izabrali jedan od njih. Sve se to odvijalo u MR skeneru kako bi se mogla pratiti moždana aktivnost.

Ispostavilo se da razlog za zamku srećnog kraja leži u radu mozga.

Vrijednost našeg iskustva registrujemo u dva različita područja: amigdala (obično povezana s emocijama) i insularni režanj (koji se, između ostalog, bavi obradom neugodnih utisaka). Ako iskustvo koje procjenjujemo nema dobar završetak, onda otočni režanj inhibira utjecaj amigdale. Kada je veoma aktivna, odluke nisu najbolje. U eksperimentu bi ispravna odluka bila da se izabere lonac sa najviše novca, bez obzira na apoen u koji je upao zadnji novčić. Međutim, nisu svi učesnici u tome uspjeli.

Uzmimo primjer iz stvarnog života. Večeraćete u restoranu i birate jedan od dva – grčki ili italijanski. Već ste bili kod njih i jednog i drugog, pa sada u suštini pitate svoj mozak da shvati koja je najbolja hrana. Ako su sva jela na grčkom bila "prilično dobra", onda je cijela večera bila "prilično dobra". Ali ako je na italijanskom prvo jelo bilo "tako-tako", drugo "ok", a desert "jednostavno neverovatan", mogli biste steći pogrešan utisak. Sada možete prebrojati svu hranu koja je tamo bolja nego što jeste i otići tamo ponovo.

Loša večera je prilično bezazlena zamka srećnog kraja, ali posledice mogu biti ozbiljnije.

Ova karakteristika našeg mozga može se iskoristiti protiv nas.

Oglasi, lažne vijesti, marketinški trikovi - sve što pokušava utjecati na naše odluke može iskoristiti našu ljubav za sretan kraj u svoju korist. Zato ne zaboravite pomoći svom mozgu:

  • Podsjetite se na ovu zamku.
  • Prije donošenja važne odluke, pokušajte procijeniti sve informacije, na primjer, napravite listu prednosti i nedostataka.
  • Provjerite podatke i nemojte se oslanjati samo na intuiciju ili svoje nesavršeno pamćenje.

Preporučuje se: