Sadržaj:

5 uobičajenih kognitivnih predrasuda koje nas sprečavaju da živimo
5 uobičajenih kognitivnih predrasuda koje nas sprečavaju da živimo
Anonim

Sreća zavisi od toga kako razmišljamo. Greške u razmišljanju čine da život gledamo na negativan način, ali ih možemo prepoznati i izbjeći.

5 uobičajenih kognitivnih predrasuda koje nas sprečavaju da živimo
5 uobičajenih kognitivnih predrasuda koje nas sprečavaju da živimo

Šta je kognitivna distorzija

Kognitivna pristrasnost je način na koji nas um uvjeri u nešto što nije sasvim tačno. Odnosno, to nije laž, već poluistina.

Takve neprecizne misli pojačavaju negativno razmišljanje i emocije. Čini se da sami sebi govorimo racionalne stvari, ali zapravo je njihova jedina svrha da se ne osjećamo dobro.

U nastavku je pet najčešćih grešaka u razmišljanju. Nakon što naučite o svakom od njih, postavite sebi dva pitanja:

  • Jeste li primijetili ovu vrstu kognitivne pristrasnosti?
  • I ako jeste, kada?

Uobičajene kognitivne predrasude

1. Filtracija

Suština ove greške je da se uzimaju u obzir samo negativni aspekti situacije. Pozitivni se jednostavno ne uzimaju u obzir. U ovoj situaciji, čovjek se može zaglaviti u jednom negativnom trenutku, zbog čega mu je cijeli život obojen tmurnim bojama.

2. Crno-bijelo razmišljanje

Polarizovano ili crno-belo mišljenje je da osoba razmišlja u ekstremima. On je ili savršen ili potpuni promašaj. Trećeg nema.

Ako zadatak ne obavi savršeno, onda ga doživljava kao potpuni neuspjeh. Slična kognitivna greška se aktivira u sportu i u poslu.

3. Pretjerana generalizacija

Sa ovom kognitivnom pristrasnošću, osoba dolazi do opšteg zaključka na osnovu samo jednog incidenta ili jednog dokaza. Ako se nešto loše desi jednom, on očekuje da će se ponoviti. Jedan neugodan incident se doživljava kao dio beskrajnog lanca neuspjeha.

Ova vrsta razmišljanja je često uključena u romantične veze. Na primjer, kada nakon jednog neuspjelog spoja osoba odluči da će zauvijek biti sama.

4. Ishitreni zaključci

Ova greška u razmišljanju je da osoba odmah donosi zaključke bez prikupljanja dovoljno dokaza.

Dakle, može unapred da „razume“odnos drugog prema sebi, a da se ne trudi da pita drugog za sopstveno mišljenje. Slična situacija se često javlja u međuljudskim odnosima i prijateljstvima.

Isto važi i za posao i nove projekte. Osoba se može uvjeriti u neuspjeh novog poduhvata, čak i bez da ga započne.

5. Katastrofizacija

Ova kognitivna pristrasnost čini da se osoba osjeća kao da katastrofa dolazi bez razloga. Stalno sebi postavlja pitanja „šta ako“. Šta ako se dogodi tragedija? Šta ako mi se ovo dogodi? Šta ako umrem od gladi? Šta ako umrem?

Kada se život formira iz takvih opsesivnih očekivanja, sreća ne dolazi u obzir.

Ova greška je također povezana s iskrivljenom percepcijom razmjera događaja. U ovom slučaju, manji negativni incident, na primjer, vlastita greška, doživljava se kao globalna tragedija. A veličina pozitivnih važnih događaja je samo potcijenjena.

Ako iskusite bilo koju od ovih kognitivnih predrasuda, postavite sebi tri pitanja:

  • Šta nije u redu sa ovim obrascem razmišljanja u vašem životu?
  • Kakvo je vaše ponašanje zbog toga?
  • Kakvu ulogu sve ovo igra u vašem svakodnevnom životu?

Možda će svijest o štetnosti navika razmišljanja biti poticaj da se od njih oprostimo.

Preporučuje se: