"Igre su rizičan posao, ali pobjednici preuzimaju sve." Intervju sa Pavelom Tokarevim, osnivačem INLINGO studija za lokalizaciju igara

2024 Autor: Malcolm Clapton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:49

Kako su igre 90-ih pomogle da se pobjegne od stvarnosti, a zatim postale stvar života.

Pavel Tokarev je osnivač projekta za prevođenje kompjuterskih i mobilnih igrica na različite jezike. Lokalizacija omogućava igračima da istraže projekte kreirane bilo gdje u svijetu. Razgovarali smo sa jednim biznismenom i saznali kakav stav zahtevaju prevodioci, zašto se momci od 20 godina drugačije izgovaraju i koje igre on sam igra.

Ponekad treba da izađeš iz realnosti i dobiješ snagu

Kada ste prvi put stupili u kontakt sa industrijom kompjuterskih igara?

- Kao i mnogi ljudi, počeo sam da se bavim igrama još u osnovnoj školi - 1998. godine ili još ranije. Sjećam se da su cigarete koštale 6 rubalja, a za vrijeme krize cijena je išla i do 30 rubalja. U tom trenutku sam samo pušio i igrao igrice. Čak sam uspio pronaći kopije na traci. Prijateljin otac je radio kao pilot, doneo je odnekud prefiks i jednostavno nas je bilo nemoguće otrgnuti od njega.

Šta vas je najviše privuklo tokom utakmice?

- Ovo je iskustvo koje je nemoguće steći u rijalitiju. Živio sam u Novokuibyshevsku, običnom industrijskom gradu. Naravno, s vremena na vrijeme sam nabijao loptu u dvorište i odlazio u sportske sekcije, ali su se utakmice ipak činile interesantnijim. Ovo je oblik aktivnosti u kojem sam tražio sebe. U isto vrijeme, ne mogu sebe nazvati teškim igračem: u to vrijeme nije bilo projekata sa redovnom donacijom, pa su kupovine bile jednokratne i prilično rijetke.

Kao tinejdžer nisam volio nikakva zabranjena sredstva za promjenu stvarnosti – moj maksimum su bile cigarete i lagani alkohol. U poređenju sa svim ovim, igre su izgledale kao mnogo kul zabava.

Igranje je nešto najbolje što se može dogoditi čovječanstvu. Iz godine u godinu, radi opšteg razvoja, pratim broj ljudi koji su u zatvoru. Sa sigurnošću mogu reći da se statistika popravlja, što znači da je nivo agresije sve niži. Voleo bih da verujem da igre doprinose tome.

Ako nekome ide loše, mnogo je bolje da krene glavom u Dotu 2 nego u alkohol. Virtuelni svijet će pomoći da se ispuni unutrašnja praznina i sačuva jetra. Ovo je najsigurniji način da se nadoknadi ozbiljnost s kojom se suočavaju djeca i odrasli.

Ponekad morate napustiti stvarnost i steći snagu da biste se kasnije vratili.

Zašto ste hteli da napustite rijaliti?

- Odrastao sam u mestu koje se teško može nazvati Barvikha. Neki od poznanika iz mog dvorišta su već bili u zatvorima ili su potpuno umrli. Sve što je prikazano u TV seriji "Brigada" dogodilo mi se pred očima - takav školski pokret u periodu 90-ih. Stariji su odlučivali prave stvari, a mališani su sve ovo oponašali.

Naravno, okruženje u kojem sam živeo uticalo je na moju percepciju sveta. Ne mogu reći da me je stvarnost razljutila, ali utakmice su mi bile prilika da izdahnem. Oni su igrali ulogu ulja, koje pomaže motoru da ne staje od trenja.

Kada ste počeli da razmišljate o sopstvenom biznisu u industriji igara?

- Bila je 2012. godina i tada sam već radio kao korporativni prodajni trener u velikim korporacijama: Eldorado, DNS, LG. Sve bi bilo u redu, ali me je zahvatila klasična kriza koju mnogi doživljavaju u periodu od 27 do 30 godina: došlo je do restrukturiranja vrijednosti. Jasno sam shvatio da mi uloga zaposlenog više ne odgovara. Telo je odbijalo da se kreće u istom pravcu.

Da bih promijenio situaciju, počeo sam da testiram različite projekte: otišao sam u freelance kao poslovni trener, okušao se u logistici i preprodaji pravnih usluga. Jedan od najznačajnijih pokušaja bila je pozicija asistenta prodaje u prevodilačkoj agenciji. Nakon godinu dana rada na projektu, shvatio sam da se on ne razvija. Jedne večeri smo sedeli sa kolegama i razgovarali u čemu je problem. Rekao sam da se bavimo svim prevodima redom - medicinskim, pravnim, tehničkim, ali moramo se fokusirati na jednu stvar. Tokom razgovora pokrenuta je tema igrica na koju sam se iz nekog razloga navukao. Činilo mi se da je ovo područje koje raste, što je i meni zanimljivo.

U naredna tri mjeseca zatvorio sam sve projekte koje sam ranije radio i fokusirao se samo na lokalizaciju igara. Bilo je teško jer je sve što sam ranije radio postalo nevažno. Bavio sam se samo offline prodajom, ali odlazak na lični sastanak sa programerom iz Moskve kada sam u Samari nije opcija. Morao sam pisati i zvati sve redom. Vremenom sam uspeo da dobijem nekoliko narudžbi i da uz pomoć našeg tima izvršim testne za velike kompanije. Upalio je element sreće, jer su u tom trenutku samo tražili izvođače.

Koji su bili prvi projekti?

- Bio je to veliki projekat prevođenja sa korejskog na ruski. Nažalost, ne mogu reći ime: takav je dogovor. Pored njega, bavili smo se igrama kompanije WebGames. Saradnja se pokazala veoma plodonosnom za poslovanje: naučili smo kako da tražimo prevodioce i da ih ocenjujemo. Naš tim je prevodio sa korejskog na ruski, zatim na engleski, i sa njega na sve ključne evropske jezike: španski, francuski, nemački, italijanski.

Lokalizacija je dio marketinga. Možete potrošiti milion dolara na razvoj, ali uštedjeti na prijevodu, a to će negativno utjecati na uspjeh igre.

Naravno, ako je projekt pokrenut u pogrešno vrijeme ili nije pogodio namijenjenu publiku, tada čak ni savršena lokalizacija neće spasiti, ali ako je sve uspjelo, fokusiranje na različita tržišta može značajno poboljšati situaciju.

Prevodioci sjede kod kuće danonoćno i komuniciraju samo s ekranom

Koje su faze procesa lokalizacije?

- Nulta faza - priprema. Proučavamo igru i gledamo na tekst kao na umjetničko djelo. Ako se ime heroja, lokacije, mehanike igre ili kontrole ponavlja nekoliko puta, termin treba prevesti na isti način. Da bismo se pridržavali ovih suptilnosti, sa programerima kreiramo pojmovnik.

Zatim, ako je moguće, pokušavamo komunicirati s producentima i scenaristima kako bismo bolje razumjeli za koju ciljnu publiku je igra namijenjena i koja su skrivena značenja ugrađena u tekst. Ovo su važne tačke koje treba shvatiti prije početka rada.

Sljedeći korak je odabir prevodilaca. Naš tim se sastoji od više od 150 stručnjaka širom svijeta. Odabiremo ljude koji znaju jezik koji nam je potreban i koji su specijalizovani za određeni žanr. Postoje momci koji su dobri u prevođenju fantazije, dobro su upoznati sa specifičnostima igre Blizzarda ili već dugo igraju Perfect World.

Kada se napravi izbor, počinjemo da obrazujemo ljude. Ovo je zadatak projektnih menadžera: pomažu stručnjacima da se udobno smjeste, a zatim pitanjima provjeravaju kako su u temi. Nakon toga, prevodioci se igraju, gledaju tizere i proučavaju pojmovnik kako bi shvatili o čemu tačno imaju posla.

Treća faza je prevođenje. Logika je vrlo jednostavna: od originalnog jezika do engleskog, a zatim do onih koje traži kupac. Nakon toga počinje proces lekture. Može biti potpuna ili djelomična. Engleski je uvek proveren u potpunosti, a ostali jezici, ako je vremena kratko, mogu se pogledati u fragmentima. Međutim, u ovom slučaju moramo biti sigurni da su prevodioci bili što iskusniji.

Ranije je to bio kraj procesa, ali sada od klijenta tražimo konačnu verziju igre s prijevodom. Ovo je najsvetiji trenutak: bez obzira koliko dobro znate pojedinosti, tekst na kraju ipak izgleda malo drugačije. Važno nam je da se sve prevedene riječi uklope u ćelije za koje su namijenjene i da izgledaju onako kako treba. Ako tim za testiranje pronađe grešku, stavljamo je u izvještaj i šaljemo programeru. On vrši izmjene, a mi provodimo završni test samo na onim trenucima u kojima su pronađeni nedostaci.

Koliko je vremena potrebno za lokalizaciju igre?

- Prevođenje mobilne igre na 20 jezika zahtijeva od 2 do 30 dana ovisno o žanru i tekstu. Većina klijenata objavljuje redovna ažuriranja, tako da se procesi odvijaju paralelno. U roku od jedne sedmice možemo prevesti elemente jednog ažuriranja i testirati drugo.

Čuo sam da veliki broj faktora utiče na percepciju igrača: akcenat, tembar, intonacija. Kako pronaći glasove koje želite iz cijelog svijeta?

- Prije toga smo pričali o lokalizaciji teksta, ali prije tri godine imali smo usluge glasovne glume. Od tog trenutka nastalo je još više poteškoća, jer je percepcija glasa vrlo subjektivna. Rad se odvija na osnovu referenci: kupac šalje varijantu koja mu se čini ispravna, a mi predlažemo šta tačno treba promijeniti od predložene.

Kinezi su jednom rekli da im je potreban glas 20-godišnjeg momka. Pokazali smo kako to zvuči, a oni nam odgovaraju: "Kakav je ovo starac?" Oni šalju, kao na njihovoj slici sveta zvuči 20-godišnji muškarac, a tu je i beba. Dugo je trebalo objašnjavati na primjerima poznatih američkih emisija da je sve malo drugačije. Da biste riješili poteškoće, morate voditi dijalog s klijentom - sav naš rad se temelji na tome.

Trenutno radimo glasovnu glumu na 10 ključnih evropskih i azijskih jezika. U osoblju se pojavio tonski inženjer, koji pomaže u snimanju i obradi glasova. Sarađujemo sa studijima u različitim zemljama: oni obezbeđuju svoju bazu glumaca i pomažu u pronalaženju prave osobe na osnovu našeg zahteva. Zatim klijentu pokažemo nekoliko testnih opcija i on odabere jednu. Rezultat se sastoji od rada glumca, tonskog inženjera i projekt menadžera - ovdje morate komunicirati mnogo više nego kada organizirate prijevod.

Snimamo verzije sa odabranim glumcem, pokazujemo ih klijentu, a on vrši montaže - ponekad se od 20 scena ispostavi da je pet potrebno presnimavati. Kada kupac potvrdi da smo pogodili intonaciju, nastavlja se rad na sljedećim epizodama.

Koliko možete zaraditi na lokalizaciji?

- Godišnji prihod kompanije Keywords je 150.000.000 dolara, ovo su lideri na tržištu. Sviđa mi se ova količina i idem na to. Istovremeno, marginalnost u našem poslovanju je izuzetno niska. Neću imenovati tačan iznos, ali profit je sličan zaradi u ruskoj maloprodaji. Glavni troškovi idu na interne procese: održavanje i obuku projekt menadžera, marketing, implementaciju novih IT rješenja.

Koliko zarađuju prevodioci i glasovni glumci?

- Ako govorimo o izvornim govornicima, onda njihova zarada varira od 3 do 8 hiljada dolara mesečno. Glasovna gluma je otprilike ista. Sve zavisi od stope i broja sati provedenih na poslu. U isto vrijeme, stručnjaci moraju biti oprezniji: ako je stopa mala, onda ima mnogo narudžbi, ali vrijednost sata je prilično niska.

Koliko ljudi radi u vašem timu?

- Zaposleni sada broji 67 ljudi i oko 150 prevodilaca koji rade puno radno vrijeme. Osim toga, u rezervi je još oko 500 ljudi - imamo veliku zajednicu širom svijeta. Svoj rad s prevodiocima držim pod kontrolom jer to nije samo resurs. Redovno dajem momcima povratne informacije preko projekt menadžera, korektivne i pozitivne. Ovo je važno jer prevodioci sjede kod kuće danonoćno i komuniciraju samo sa ekranom.

Jednom smo izgubili čovjeka jer je bio pregrijan od posla i hospitaliziran zbog preopterećenja. Ljudima je potrebna komunikacija i podrška.

Imam tri ključna zahtjeva za stalno zaposlene: fokusiranost na rezultate, lojalnost i otvorenost. Prva vrijednost je vrlo važna: osoba ne treba da ćuti o poteškoćama sa kojima se susrela dok je obavljala zadatak. Štaviše, on mora biti u stanju da pronađe rješenja za problem. Svaka diskusija na sastanku treba da se završi zapisnikom akcionog plana. Važno mi je da čovjek ne širi svoje misli duž drveta.

Sljedeći termin je lojalnost. Istina, to je uvijek u suprotnosti sa kompetencijama: što je osoba pametnija, manje je posvećena. Želim da zaposleni bude spreman da žrtvuje svoje vreme za dobrobit kompanije kada je to potrebno. Na primjer, ako klijent ponudi da dođe u kancelariju za nedelju dana, a vi ste već kupili kartu za Evropu za ovaj period, možete mu donirati. Takvom zaposleniku ću rado nadoknaditi troškove da mirno ode na godišnji odmor i bonuse iz dogovora. Za ljude koji su spremni da investiraju u kompaniju, ne štedim ni novca, ni sredstava, ni sopstvenog vremena.

Istovremeno, sve mora biti izbalansirano. Ljudi su obično najodaniji kada shvate da svojim umom ne mogu postići rezultat. Mnogo je lakše reći prave riječi menadžmentu i imitirati užurbanu aktivnost.

Ne vidim razloga da sedim na poslu 12 sati ako nema smisla. Lojalnost mora ići ruku pod ruku sa rezultatima.

Posljednja vrijednost je otvorenost mišljenja. To je ozbiljna stvar koja se ubija u našem društvu. Morate biti u mogućnosti da se odreknete prethodnog iskustva kako biste obavljali nove zadatke i stalno tražite prakse za rješavanje problema u okviru svojih kompetencija. Nastojim proširiti vidike svojih zaposlenika tako da razmišljaju o jezičkim pitanjima, razmišljaju o tome kako se prave igre i pokušavaju pronaći probleme korisnika. Moja brzina učenja je otprilike jedna knjiga na papiru sedmično. Osim toga, bavim se jogom, putujem, stalno učim nove vještine i nastupam u javnosti.

U mom timu ima momaka koji igraju bejzbol i obožavaju japansku ili korejsku kulturu. Nisu to obični ljudi koji svaki dan jure pivo nakon posla i, u najboljem slučaju, fitnesa. Važno mi je da vidim da čovjek ima hobi i pravce u kojima se razvija. Iz toga se formira otvorenost mišljenja.

Posao je surfovanje, pa te ponekad udari talas

Kako izgleda vaše radno mesto?

- Ja sam nervozan. Moje radno mjesto je kancelarija, prostire se na 70 kvadrata. Postoji veliki sto za sastanke i poseban sto za kompjuter, za kojim proveravam izveštaje. Imam salu za terapiju u kojoj održavam sastanke jedan na jedan, a takođe i šank gde pijem kafu i gledam Volgu. Istina, postoje situacije kada morate otvoriti viski. Desilo se da je posao surfovanje, pa vas ponekad udari talas. Ipak, trudim se da se oslobodim stresa fizičkom aktivnošću.

Na zidovima je gomila flipčartova i tabli jer snimam sve što se događa i pokušavam se fokusirati. Čak i ako se ideja sada ne može implementirati, stavio sam je u poseban folder. Nekada je postojala ponuda da se bavimo glasovnom glumom, ali sada to radimo redovno. Ako se umorim od sjedenja u kancelariji, preselim se u kafić.

Skoro sva moja oprema je iz Applea, jer sam obožavatelj kompanije. U kancelariji se nalazi Windows računar, jer je sa njim lakše koristiti posebne programe za prevođenje i izveštavanje. Potreban mi je veliki monitor jer pokušavam da odvojim barem dva sata u tri dana da se igram sa novitetima svojih klijenata. Ovo nije dužnost, već stil života: baš me zanima.

Takođe volim skupe dodatke: volim Moleskine sveske i čvrste olovke. Jednom sam kupio jedan za autograme na knjizi "Naša igra", čiji sam koautor, i shvatio sam da uživam. Volim kada su stvari kul i visokog kvaliteta.

Da li se često igrate na poslu - na primjer, da provjerite da li je sve pravilno lokalizirano i ozvučeno?

- Ne igram da bih testirao igru. Volim da zaronim u svjetove koje stvaraju naše kolege kako bih bolje razumio svoj posao na emotivnom nivou. Također pažljivo pratim prihode svojih kupaca. Važno je da se njihovi troškovi isplate. Prevod bi trebao biti dio uspjeha igre - ovo je ključna misao koja mi zaokuplja glavu.

Koja je vaša omiljena igra i zašto?

- Donirao sam mnogo novca u War Robots. Slično je World of Tanksu, ali sa robotima. Ovo je vrlo dinamična igra u kojoj morate pobijediti drugi tim koristeći različite strategije za 10 minuta. S vremena na vrijeme odem do njega na aerodrom dok čekam ukrcaj - ovo je dovoljno da odigram par utakmica. Volim i projekte vezane za izgradnju tvrđava i napade.

Koje komponente igra treba da ima da bi osvojila ljubav korisnika i organski se pridružila listi vrhunskih predstavnika industrije?

- Čini mi se da niko ne zna tačan odgovor na ovo pitanje. Postoji kompanija Playrix, koja redovno ponavlja uspješne projekte, ali ponekad se dešavaju i neuspjesi. Čak i najveći programer igara Blizzard s vremena na vrijeme griješi.

Čini mi se da postoji nekoliko komponenti velikog projekta: kul ideja i tim, dovoljno novca da se ideja pokrene, prava mehanika i ekonomija. Ako igra uopšte ne traži novac od korisnika, neće uzvratiti, a ako zahteva previše, niko neće igrati.

Važna tačka je tajming. Proizvod morate pustiti na vrijeme, ali je teško izračunati univerzalni period. Ljudi sa velikim iskustvom vjerovatno već mogu predvidjeti šta će biti relevantno sutra. Mislim da podaci o korisničkim preferencijama pomažu u tome.

Vrijedi zapamtiti da je igranje igara rizičan posao, ali pobjednici preuzimaju sve. Stopa mortaliteta je ovdje visoka, ali se nadoknađuje vrhunskim prihodima, ako uspijete doći do Olimpa. Ljudi postaju milijarderi za decenije.

Industrija igara se mnogo aktivnije razvija u inostranstvu nego u Rusiji: ima više ponuda i samih igrača. Šta je razlog zaostajanja?

- Ne bih rekao da je industrija igara slabo razvijena u Rusiji. Sa stanovišta kompanija koje prave igre, mi nismo najveći gubitnici. Na primjer, Playrix je jedan od najboljih mobilnih programera.

Istovremeno, kvalitet naših proizvoda je slabiji. U tom pogledu, Kina je posljednjih godina snažno napredovala. Mislim da se sve svodi na obrazovanje i veličinu tržišta. U Rusiji ima mnogo manje igrača nego u Sjedinjenim Državama, Koreji, Japanu ili Kini. Istovremeno, privreda u ovim zemljama je bolje razvijena - ljudi su spremni da plate više.

Kako se organizujete tokom dana?

- Ove godine sam otkrio Todoist - aplikacija je vrlo jednostavna za korištenje u koju unosim sve zadatke. Pogodno, jer ih je moguće distribuirati po projektima i odrediti oznake. Aplikacija je dostupna na mom telefonu i računaru, a povrh toga se sinhronizuje i sa Gmail-om, tako da mi je Todoist pravi asistent. Ipak, i dalje koristim prazan list papira na koji ispisujem sve zadatke za taj dan. Tako mozak bolje radi.

Google kalendar mi pomaže. Ovdje preuzimam sve termine od Todoista i postavljam rokove. Ponekad se pojave i zakasneli zadaci, ali pokušavam da isključim takve incidente kao što sam ovu godinu posvetio ličnoj efikasnosti. Shvatio sam da za dalji iskorak i rast kompanije morate dovesti stvari u red u svojoj glavi i postati primjer svojim zaposlenima.

Dijelite aplikacije koje vam pomažu da olakšate posao i život

- Da se opustim, radim jogu i kardio. Povremeno testiram različite fitnes planere, ali na kraju sam završio rad sa trenerom - on mi zakazuje časove. Takođe meditiram pola sata dnevno. To je kao pranje zuba, samo vam pomaže da osvježite um.

Često koristim diktafon, jer je u osoblju osoba koja brzo transkribuje snimke i prevodi ih u tekst. A za časove engleskog sam preuzeo Quizlet - tutor mi ostavlja zadatke direktno u aplikaciji.

Šta radiš u slobodno vrijeme?

- Igrao sam airsoft, a sada sam prestao da ga vozim. Najčešće vozim bicikl, čitam knjige, bavim se fitnesom. Nedavno sam shvatio da želim kupiti čamac jer sam se zaljubio u lov. Pokušao sam nekoliko puta i osjetio da volim pucati iz oružja. Jednom sam ubio patku prvim hicem - meni je to jako kul. Tokarev je lovačko prezime, pa su geni iskočili. Mislim da će mi lov sigurno postati hobi u narednih 10 godina.

Hakiranje na život od Pavela Tokareva

Knjige

Sviđa mi se knjiga Nikolaja Černiševskog "" - govori o poslu. Autor je predvidio pojavu nebodera i kombinata. Ovo je pravi life hack za izgradnju biznisa i regrutaciju ljudi. Ova knjiga je za mene postala otkrovenje, pa sam je povremeno ponovo čitao.

""" Stephena Coveya je također vruća tema. Svi kažu da su je pročitali, ali niko ne može sam nabrojati vještine. Čini mi se da su to osnovne stvari koje se mogu i trebaju koristiti. Još jedno ovogodišnje otkriće za mene je bila knjiga Aleksandra Fridmana "". Trenutno nastavljam da čitam "" njegovog sopstvenog autorstva.

Ako govorimo o proizvodu, onda je vrijedno obratiti pažnju na knjigu "Revolucija platforme". Osim toga, obavezno pročitajte Strugatski "" i "" Alexander Dumas. Volim i Viktora Pelevina. Posebno mi se sviđa "" - ona je na mene uticala u poslovnom smislu.

Filmovi i serije

Dobre TV emisije su Silicijumska dolina i Viša sila. U Americi stvari nisu baš kao što je prikazano na ekranu, ali slika je vrlo cool.

Sljedeći nivo je serijal Billions. Ne gledam više na priču, već na to kako su uloge ljudi tamo opisane. Osim njega, svidjela mi se House of Cards. Serija govori o tome kako treba da budete političar. Veoma korisno i u poslovnom smislu.

Ali meni je najbolja TV emisija Mladi tata. To je samo remek-delo. Od starih preporučujem Sherlocka Holmesa i Sedamnaest trenutaka proljeća.

Podcasti i video zapisi

Jedan od mojih omiljenih podcasta je. Povremeno slušam "" i gledam YouTube kanal Jevgenija Černjaka - ovo je novi Oleg Tinkov. Misli koje izgovara i njegova prezentacija su vrlo cool.

S vremena na vrijeme gledam kanal "". Voditeljica mi se baš i ne sviđa, ali gosti su cool. Pretplatim se i na streamere igara i gledam kanal - volim teme o javnom nastupu.

Sa stanovišta PR-a, pratim. Način na koji govori o poslu je uvijek relevantan. Osim toga, sviđa mi se kanal - teško je percipirati informacije s njega, ali zanimljivo govori o radu mozga. Zatim proučavam primarne izvore na koje se on poziva. I posljednji je kanal "". Momci objavljuju veoma kvalitetan sadržaj.