Zašto je korisno slušati one sa kojima se ne slažete
Zašto je korisno slušati one sa kojima se ne slažete
Anonim

Kako se upoznate s kontroverznim idejama, razvit ćete empatiju i produbiti svoje razumijevanje situacije.

Zašto je korisno slušati one sa kojima se ne slažete
Zašto je korisno slušati one sa kojima se ne slažete

Roditelji nekih mojih prijatelja, jedva su me vidjeli, došli su do zaključka da je moj glavni talenat košarka. Uznemirilo me što im je zbog moje rase bilo teže da me vide kao učenika koji voli da čita, piše i diskutuje.

Ovi utisci su me motivisali da neumorno radim na opovrgavanju stavova onih koji me okružuju. Da bih ostavio dobar utisak, morao sam biti strpljiv, pažljiv i bolno dobro vaspitan. Da bih dokazao da se uklapam, morao sam odisati samopouzdanjem, dobro govoriti i pažljivo slušati. Tek tada bi moji vršnjaci vidjeli da zaslužujem biti među njima.

Na univerzitetu sam se pridružio grupi studenata koji su pozivali kontroverzne govornike na predavanja. Mnogi su bili protiv ovih ljudi, a ja sam naišla na ozbiljan otpor učenika, nastavnika i administracije. Ljudi nisu shvaćali vrijednost takvih predstava i u njima su vidjeli samo štetu. Bilo je tužno gledati lične napade i otkazivanja predavanja, čuti kako drugi pogrešno tumače moje namjere.

Shvatio sam da moj rad povređuje osećanja mnogih ljudi. I lično mrzim da čujem govornike koji tvrde da je feminizam rat protiv muškaraca, ili da crnci imaju niži IQ od bijelaca. I shvatio sam da su neki doživjeli traumu, a slušanje takvih agresivnih napada ponekad je slično ponovnom proživljavanju.

Ali ignorisanje suprotstavljenih mišljenja ih ne uništava, jer se milioni ljudi i dalje slažu s njima.

Vjerujem da interakcijom s provokativnim i uvredljivim idejama možemo pronaći zajednički jezik. Ako ne sa samim govornicima, onda sa publikom kojoj pokušavaju isprati mozak. Kroz ovu interakciju stičemo dublje razumijevanje vlastitih stavova i učimo rješavati probleme. To je nemoguće ako ne razgovaramo jedni s drugima i ne pokušavamo slušati druge.

Iz vlastitog iskustva znam da je vrlo teško promijeniti vrijednosti intelektualne zajednice. Ali kada se sjetim ličnih interakcija sa onima koji podržavaju moj rad i onima koji su protiv toga, osjećam nadu. Ovakva lična komunikacija daje mnogo.

Na primjer, prije nekog vremena sreo sam se sa politikologom Charlesom Murrayem. Godine 1994. napisao je vrlo kontroverznu knjigu The Bell Curve, koja tvrdi da su neke rase pametnije od drugih. Tokom našeg razgovora bolje sam razumio njegove argumente.

Vidio sam da on, kao i ja, vjeruje u stvaranje pravednijeg društva. Samo se njegovo shvatanje pravde veoma razlikuje od mog.

I način na koji on pristupa nejednakosti se također razlikuje od mog pristupa. Primijetio sam da je njegovo tumačenje pitanja kao što su socijalna sigurnost i pozitivna diskriminacija vezano za razumijevanje libertarijanskih i konzervativnih uvjerenja. Iako je svoje stavove iznio elokventno, oni me ipak nisu uvjerili. Ali bolje sam razumio njegovu poziciju.

Da bismo napredovali uprkos poteškoćama, potrebna nam je iskrena želja da dublje razumemo čovečanstvo. Voleo bih da vidim svet u kojem je više lidera u potpunosti upoznato sa stavovima onih sa kojima se ne slažu i razumeju karakteristike svakoga koga predstavljaju. A za to morate razviti empatiju i produbiti svoje znanje, bolje se upoznati sa gledištima drugih ljudi.

Preporučuje se: