Da li je u redu jesti hranu koja je pala na pod
Da li je u redu jesti hranu koja je pala na pod
Anonim

Pravilo pet sekundi kaže da se nešto što se brzo pokupi ne smatra spuštenim. Općenito je prihvaćeno da se hrana koja je pet sekundi podignuta s poda još uvijek može jesti. Shvatili smo da li je to tako.

Da li je u redu jesti hranu koja je pala na pod
Da li je u redu jesti hranu koja je pala na pod

2003. godine studentica Univerziteta Harvard Jillian Clarke provela je vrijeme vezano za pravilo pet sekundi. U okviru njega intervjuisala je nekoliko stotina ljudi i saznala njihovo mišljenje o ovom pravilu.

Ispostavilo se da 70% žena i 56% muškaraca vjeruje da ako brzo pokupite hranu s poda, i dalje je možete pojesti, jer bakterije nemaju vremena da "pretrče" na pali predmet. Takođe se pokazalo da se kolačići i slatkiši beru mnogo češće od brokule i karfiola.

Za svoje istraživanje Clarke je dobila Šnobelovu nagradu i postala najmlađi student Harvarda koji je ikada dobio nagradu.

Ali svrha studije nije bila saznati javno mnijenje, već dokazati ili opovrgnuti da pravilo funkcionira. Clarke i njene kolege uzele su uzorke sa univerzitetskih spratova u kampusu, laboratoriji i kafeteriji. Analiza je pokazala da su podovi relativno čisti i da ne sadrže puno bakterija. Eksperiment je ponovljen sa istim rezultatom. Zaključak je bio jednostavan: hrana koja padne na pod može se pokupiti i pojesti u roku od pet sekundi ili bilo koje drugo vrijeme bez posljedica po zdravlje.

Međutim, istraživači nisu stali i odlučili su provjeriti šta će se dogoditi s hranom koja je pala na pod, vrvi od bakterija. Male količine bakterije E. coli ili Escherichia coli nanesene su na pod. Zatim su na njega stavljeni komadići kolačića i slatkiša. Bakterije su pronađene na svim namirnicama čak i nakon nekoliko sekundi. Pravilo je poništeno.

Ali Paul Dawson sa Univerziteta Clemson bio je nezadovoljan nalazima studije. Odlučio je otkriti koliko se bakterija prenosi u pet sekundi i postoji li razlika između hrane koja leži na podu pet sekundi ili, recimo, minut.

Istraživači su primijenili bakteriju salmonele na drvene podove, pločice i tepih. Pet minuta nakon toga tu se stavljala bolonjez testenina ili hleb na 5, 30 i 60 sekundi. Eksperiment je ponovljen nekoliko puta nakon što je bakterija bila na podu 2, 4, 8 i 24 sata.

Dawson i njegove kolege otkrili su da količina bakterija na hrani ne ovisi o tome koliko je dugo bila na podu – nekoliko sekundi ili minut. Ali otkrili su i nešto drugo.

Ukupan broj bakterija na podu s vremenom se smanjivao, a što ih je manje bilo, to ih je kasnije bilo manje na hrani.

Ispostavilo se da je i površina važna. Tepih je prenio manje bakterija u hranu nego pločice i drvo. Hrana pokupljena sa tepiha sadržavala je 1% svih bakterija, a iz pločica i drveta 48 do 70%.

Dawson dodaje da su podovi i tepisi često bez štetnih bakterija. Međutim, ako se na podu nalaze milioni bakterija, onda čak 0,1% njih može dovesti do bolesti. Na primjer, 10 bakterija virusne E. coli može biti fatalno za osobu sa slabim imunološkim sistemom. Ali šansa da završe na običnoj površini je minimalna.

Mogu li jesti hranu sa poda? Bolje ne.

Preporučuje se: