Kako otkriti i ubiti svog unutrašnjeg konformistu
Kako otkriti i ubiti svog unutrašnjeg konformistu
Anonim

Najgora kazna na svijetu je da ljudi misle nešto pogrešno. U svakom slučaju, tako nam govore od djetinjstva, učeći nas da živimo s obzirom na mišljenja drugih. Kakvi su to ljudi, nije precizirano, kao ni razlozi zbog kojih bi nas generalno trebalo brinuti nečije misli. Kao rezultat, tražimo odobrenje onih koji ne mare za nas i mučimo se praznim iskustvima. Mentor za samopomoć An Bourmanne objašnjava kako prekinuti ovu opaku praksu.

Kako otkriti i ubiti svog unutrašnjeg konformistu
Kako otkriti i ubiti svog unutrašnjeg konformistu

Jednog dana sam propustio autobus. Posebno. Još ga je bilo moguće sustići, ali to nisam uradio, jer sam zamišljao kako su mi vrata zalupila pred nosom, a putnici sa prozora gledali i smejali mi se. Imam bolju ideju - pretvarati se da samo stojim po strani. Ja sam pametan sa njima, zar ne? Kao rezultat toga, morao sam da se smrzavam 20 minuta dok sam čekao sljedeći autobus.

Ovaj slučaj sam nazvao napadom bolesti šta-o-ja-ću-misliti. Evo 12 simptoma ovog opasnog poremećaja. Ako prepoznate sebe, u opasnosti ste.

  1. Često osuđujete sebe u smislu drugih ljudi. Čim ne uspijete ili ne ispunite nečija očekivanja, pred vašim unutrašnjim pogledom lebde zamišljeni sarkastični komentari.
  2. Ponašanje ljudi povezujete sa njihovim odnosom prema vama. Niste odmah odgovorili na Vašu e-poštu? Ne zato što čovjek nema vremena, već jednostavno zato što ste nešto pogriješili, naravno! I ovo je još jedan dokaz da niste voljeni.
  3. Kritika te ubija. Čak i ako ste sami željeli povratnu informaciju. Čak i ako znate da je kritika blagoslov. Ali uzimanje negativnih komentara k srcu i odlučivanje da ste potpuno ništarija je navika.
  4. Vi samo želite da kažete prave stvari u pravo vreme. Unutrašnji cenzor vam zabranjuje da izgovarate ono što se drugima ne sviđa. A da biste bili sigurni, radije šutite i ne dijelite svoje ideje ili mišljenja.
  5. Pokušavate ugoditi svima. Zanimaju vas stvari koje zanimaju sve oko vas, volite ono što drugi vole, nastavite da pričate o svojim hobijima, šutite o svojim. Jer im se to neće svidjeti.
  6. Težite harmoniji i trudite se da se ne ljutite. Vi samo mislite da nemate pravo na to. Mada ako neko izgubi živce, ti ga savršeno razumeš.
  7. Plašite se da podelite svoje znanje. Ipak, zato što se možete nazvati početnikom i sveznalcem. Zaista vjerujete da će skrivanje svojih sposobnosti pomoći drugima da se osjećaju ugodnije.
  8. Uvek i svuda sebi daješ poslednje mesto. I duboko u sebi ste uvrijeđeni što niko ne primjećuje ovo samopožrtvovanje.
  9. Potajno se stidite svojih hobija. Previše se razlikuju od onoga što se drugima sviđa.
  10. Teško ti je tražiti pomoć. Ljudi mogu misliti da ste nesposobni ili da ne znate sami kako riješiti svoje probleme.
  11. Teško ti je reći ne. Plašite se da ćete nekoga naljutiti ili razočarati.
  12. Razumijete da ne živite svoj život. Ali ništa ne možete promijeniti, jer će vas oni oko vas osuđivati (i općenito ćete izgledati glupo).

Istina je, koliko god se trudili, apsolutno svi se nikada neće dopasti. Ne možete živjeti svoj život, a da nikoga ne uznemirite i ne dobijete ni jednu ocjenu od drugih. Pokušaj da to učinite samo će vas uništiti i dovesti do toga.

Ovo što ću sada reći spolja je u suprotnosti sa zdravim razumom.

Najlakši način da izgradite dobre odnose s ljudima i učinite život onakvim kakvim želite da bude ne pokušavajsvima će se svidjeti.

Ali možete:

  • Komunicirajte sa ljudima koji vas prihvataju onakvima kakvi jeste, vole da pričaju o istim stvarima kao i vi, ili imaju veoma interesantne stavove, iako drugačije od vaših.
  • Iskoristite svoje talente i sposobnosti da kreirate stvari koje samo vi možete kreirati i da dobijete dostojnu zahvalnost za svoj rad.
  • Odaberite aktivnosti koje vas inspiriraju, pomažu vam da shvatite svoju jedinstvenost i osjećate se ispunjeno u životu.

Zato dozvolite sebi da budete ono što jeste, i. Imajte na umu da njihova "nedopadanje" nikako nije procjena vaše ličnosti. To je odraz njihovih pogleda, želja, očekivanja i uvjerenja.

Inače, vraćajući se kući s posla, vidio sam kako je moj autobus upravo krenuo sa stanice (kunem se, bilo je tako!). Strogo govoreći, već sam zakasnio. Ali prisjećajući se jutarnjeg incidenta, mahnula je rukom vozaču i rekla u sebi: „Pa šta se tako strašno može dogoditi? Neće me primijetiti i otići će svojim autobusom punim stranaca koji me ismijavaju. Idem na sljedeću, to je sve."

Znate li šta se dalje dogodilo? Vrata autobusa su se otvorila. Ja sam pametan sa njima, zar ne?

Preporučuje se: