Sadržaj:

5 mitova o tuzi koji vas sprečavaju da se oporavite od gubitka
5 mitova o tuzi koji vas sprečavaju da se oporavite od gubitka
Anonim

Ove zablude nas sprečavaju da nastavimo dalje nakon tužnog događaja.

5 mitova o tuzi koji vas sprečavaju da se oporavite od gubitka
5 mitova o tuzi koji vas sprečavaju da se oporavite od gubitka

U našoj kulturi postoje mnoge zablude povezane s tugom i iscjeljenjem koje inhibiraju proces oporavka. Vjeruje se da se tuga mora manifestirati na određeni način, inače nešto nije u redu sa osobom.

Ali svako tuguje na svoj način, a postoji nekoliko vrsta tuge. Na primjer, naučnici razlikuju:

  • Predosjećaj tuge … Javlja se prije nego što dođe do gubitka. Na primjer, kada se kod osobe ili njegove voljene osobe pronađe neizlječiva bolest.
  • Normalna (nekomplikovana) tuga … Uključuje sva prirodna osjećanja i reakcije povezane s gubitkom.
  • Trajna tuga … U tom slučaju osoba doživljava vrlo akutnu reakciju dugo vremena - isto kao i neposredno nakon bolnog događaja. Ponekad to traje i po nekoliko godina.
  • Odgođena tuga … Karakterizira ga potiskivanje normalnih odgovora na gubitak. Obično se pojavljuju kasnije.

U svakom slučaju, gubitak ili povreda izaziva bolna iskustva koja uznemiravaju i privremeno lišavaju život smisla. Kako se ne biste zaglavili u njima, vrijedi se odreći sljedećih pet mitova.

1. Tugovati možete samo zbog smrti voljene osobe

U stvari, svaki gubitak može izazvati tugu. Na primjer, gubitak prilike za proslavu dugo očekivane mature u školi zbog pandemije koronavirusa. Gubitak veze i budućnosti koju ste zamišljali sa svojim partnerom. Smrt poznanika ili javne ličnosti, čak i tragična smrt stranca. Sve ovo može izazvati tugu.

Ali navikli smo da mislimo da ne treba tugovati zbog takvih razloga. Da ima ljudi koji su mnogo tvrđi od nas, što znači da samo treba da se "saberemo". Ovo poricanje emocija ne vodi ničemu dobrom.

Podsjetite se da koja god osjećanja imate imaju pravo na postojanje.

Činjenica da ste na neki način sretniji od drugih ne obezvređuje vaša trenutna iskustva. Budite ljubazni prema sebi i prihvatite svoja osećanja. Sve dok ne priznate da prolazite kroz teško vrijeme, bit će vam teže krenuti ka izlječenju.

2. Ako sam se ranije vratio svom uobičajenom životu, to znači da me nije briga

Ako povremeno uživate u malim stvarima ili uživate u uobičajenim aktivnostima, to ne znači da vam ono što ste izgubili nije bilo bitno. Takvi trenuci su potpuno prirodni i ne umanjuju vašu tugu. Međutim, ovaj mit je toliko ukorijenjen da kada osoba pokazuje malo vanjskih znakova tuge, smatra se da nije u pravu.

Ovo je zapravo jedna od podvrsta komplikovane tuge i u tome nema ničeg nenormalnog. Štaviše, može se čak shvatiti i kao znak psihološke stabilnosti.

Gubitak ima dubok uticaj na psihu, a činjenica da imate snage da se nosite sa svakodnevnim problemima razlog je za ponos.

Ako doživljavate gubitak voljene osobe, razmislite o ovome: ta osoba bi sigurno uživala u dobrom s vama i bila bi ponosna na vašu otpornost. Ne morate se držati bola da biste dokazali koliko vam je važno ono što ste izgubili.

Međutim, postoje trenuci kada je prebrzi povratak svom normalnom životu znak emocionalnog stupora. U takvom stanju osoba ne osjeća ništa. Ovaj psihološki mehanizam pomaže u suočavanju s teškim šokom. Ali najčešće se emocije potisnute uz njegovu pomoć i dalje manifestiraju, samo sa zakašnjenjem.

3. Ako predugo tugujem, nešto nije u redu sa mnom

Ne postoji „pravi“način za tugovanje. Iako studije pokazuju da tuga traje u prosjeku 7 do 12 mjeseci, tuga nema dobro definiran raspored. Ne krivite sebe ako je period akutnih osjećaja brzo završio za vas, ili ako osjetite bol čak i nekoliko godina kasnije.

Dugotrajna tuga može se smatrati problemom ako značajno ugrožava kvalitetu života ili mentalno blagostanje. U ovom slučaju, vrijedi kontaktirati psihoterapeuta, on će vam pomoći da se nosite s onim što doživljavate.

4. Treba sačekati katarzu, pa tek onda pokušati da otpustiš svoju tugu

Čini se da svakako moramo patiti da bismo došli do nekog tajnog zaključka. Da će vam samo to omogućiti da se pomirite sa situacijom i krenete dalje. I da je to moguće samo ako se fokusirate na svoju patnju i sve dane provedete u suzama. Barem se takav utisak stječe nakon filmova i TV serija. U stvari, to nije uvijek slučaj.

Život će krenuti svojim tokom i postepeno ćete se prilagoditi da živite sa svojim gubitkom. Ali zaključci i potpuna svijest o situaciji mogu doći tek nekoliko godina kasnije, kada steknete novo iskustvo. Nema smisla prisiljavati sebe da sve ovo vrijeme provedete u patnji.

Nemojte se držati svog bola samo zato što vam on simbolizira ljubav.

Naravno, ne treba zanemariti svoja osećanja. Pokušajte zapisati svoja iskustva u dnevnik kako biste ih bolje razumjeli. I dozvolite sebi da plačete kada osetite potrebu. Ali nemojte misliti da tuga mora u potpunosti zavladati vašim životom kako biste mogli doživjeti olakšanje.

5. Tuzi je kraj

Vjerovatno ste čuli za pet faza tuge: poricanje, ljutnja, cjenkanje, depresija, prihvatanje. Ovaj model daje nadu da ćemo, kako prelazimo iz jedne faze u drugu, doći do izlječenja. Ali tuga je mnogo složeniji proces i ne postoji univerzalna mapa koja bi vas vodila kroz to. Umjesto da koračamo od koraka do koraka, mi se, zapravo, stalno vraćamo s jedne emocije na drugu.

Tuga je cikličan proces koji se u suštini nikada ne završava.

S vremenom počinjemo bolje prepoznavati i kontrolirati svoje reakcije na to. Možda se čak osjećamo kao da smo se pomirili s gubitkom, ali sljedećeg dana nešto ponovo pokreće ciklus, kao što je rođendan ili poremećeno sjećanje.

Ali nemojte se obeshrabriti. Svaki put će biti lakše nositi se s tim. Razumijevanje da tuga nije linearna već ciklična može čak pomoći. Jer s te tačke gledišta, ne morate završiti jedno poglavlje svog života prije nego što započnete drugo. Ne morate se zatvarati od bilo čega novog dok ne ozdravite. Pokušajte spojiti ova dva procesa i, možda, oporavak će biti lakši.

Preporučuje se: