Sadržaj:

Da li je u redu javno raspravljati o smrti voljenih osoba na društvenim mrežama?
Da li je u redu javno raspravljati o smrti voljenih osoba na društvenim mrežama?
Anonim

Ono što je definitivno nenormalno je mamac da „pogrešno“izrazi tugu.

Da li je u redu javno raspravljati o smrti voljenih osoba na društvenim mrežama?
Da li je u redu javno raspravljati o smrti voljenih osoba na društvenim mrežama?

U sedmičnoj kolumni Olga Lukinova, stručnjakinja za digitalni bonton, odgovara na aktuelna pitanja vezana za komunikaciju na internetu. Ne propustite ako aktivno koristite društvene mreže i instant messengere ili samo povremeno šaljete poslovna pisma. I postavljajte svoja pitanja u komentarima!

Na mom fejsbuk feedu sada aktivno raspravlja blogerka čiji su muž i prijatelji umrli na njen rođendan zbog plivanja u suvom ledu. Ona je bukvalno sve objavila na blogu, i maskama je poboljšala pogled, i plakala u Stories sa intenzivne nege, i slikala majku svog pokojnog muža, i pitala pretplatnike kako da pričaju svojoj deci o tome… Pa ima ih dva tabora: jedni govore riječi saosjećanja dok se drugi posipaju blatom. "Ovo je sve radi lajkova i hypea, a ona će sada prodavati reklame pod smrću svog muža." I općenito: "Kako se može živjeti gubitak, mi vam ne vjerujemo." I zovu ga licemjerom i drugim riječima.

Šta u ovom slučaju govori digitalni bonton? Da li je u redu tugovati tako javno? Ima li ovdje uopće neke norme?

Darya

Šta se desilo

Korisnici su vrlo dvosmisleno shvatili kako je djevojka blogerka Jekaterina Didenko, koja je izgubila muža, doživjela gubitak. Glavne žalbe su se svele na dva aspekta:

  • Bloger previše otvoreno izražava negativne emocije i u to uključuje svoje pretplatnike. Ne možete tugovati tako javno.
  • Bloger se promoviše povodom smrti voljene osobe. Ne možete tako cinično stvarati pretplatnike, pažnju i novac.

Šta je skandal pokazao

Ruski korisnici savršeno su savladali jezik „uspešnog uspeha“i znaju kako da pričaju o svojim pobedama i dostignućima i kako da odgovore na takve objave. Ali jezik i praksa pričanja o tužnim događajima i izražavanja negativnih emocija još nisu u potpunosti formirani.

To potvrđuje i anketa Anketa na kanalu Digitalni bonton na kanalu Digitalni bonton: 56% učesnika smatra da nije dozvoljeno tugovati u javnosti na društvenim mrežama, a 44% je sigurno da je to dozvoljeno. Mala prevlast ukazuje da norma još nije formirana.

Sada se u informativnom prostoru, u suštini, ne govori o konkretnom slučaju smrti na rođendanskoj zabavi, već o normi ponašanja u ovakvim situacijama: prikladno je ili neprikladno tugovati u javnosti i kako treba izraziti tugu..

Druga stvar koju je istorija pokazala jeste da postoje različite prakse korišćenja društvenih mreža i često se one međusobno ne slažu. Neki objavljuju pažljivo odabrane i montirane fotografije na Instagramu, dok drugi bukvalno postoje uživo, pokazujući cijeli svoj život pretplatnicima. I jedni i drugi mogu zaraditi popularnost i novac na društvenim mrežama, ali ovi ekstremi se međusobno ne slažu.

Šta digitalni bonton propisuje u takvoj situaciji

Ako još nisu formirane opšteprihvaćene norme, jedino za šta bi se u ovom slučaju mogao kriviti korisnik je narušavanje tuđeg digitalnog prostora i tuđih granica. Ali Catherine ih ne slomi: ona tuguje i izražava negativne emocije na vlastitoj stranici, ne prisiljava nikoga da se pretplati na nju i gleda Priče.

Štaviše, od tragedije ima 600 hiljada novih pretplatnika. I više pitanja postavlja ponašanje onih ljudi koji se posebno pretplate da gledaju tuđu dramu, pokazuju osudu i ostavljaju negativne komentare blogeru. Lične poruke i komentari o nekoj osobi već ozbiljno krše granice druge osobe i direktno su u suprotnosti s pravilima bontona i učtivosti. Značajno je da je 85% ispitanika anketu na kanalu Digitalni bonton smatralo neetičnom da se na društvenim mrežama javno osuđuje osoba za tugu. Maltretiranje nanosi pravu štetu, za razliku od javnog tugovanja.

Da li uopšte postoje norme, kako pravilno tugovati

Ovako složena oblast kao što je gubitak najmilijih, prije ili kasnije, sama po sebi stvara zahtjev za regulacijom, jer se u teškim situacijama lakše živi kada postoje jasna pravila koja se moraju poštovati. Zato se svi pogrebni rituali tako pažljivo prate u stvarnom životu. S vremenom će i koncept žive tuge zaživjeti digitalno, ne kao ograničenje slobode, već kao pomoć i podrška ljudima koji su suočeni s tragedijom.

Preporučuje se: